EASA – Susreti studenata arhitekture idealna su prilika za nova poznanstva i kontakte

EASA ili ‘European Architecture Students Assembly’ je već tradicionalno okupljanje studenata arhitekture iz cijele Europe koje traje dva tjedna te se svake godine održava u drugoj zemlji. EASA se održava svakog ljeta još od 1981. godine, a na njoj uvijek sudjeluje preko 500 studenata iz cijele Europe. Ovogodišnja se EASA održala u Bugarskoj po prvi put, a kako je bilo ispričale su nam Nika Žagar, koja je sudjelovala kao brucošica te Maja Roić, koja je jedan od dva nacionalna kontakta i koordinator za Hrvatsku.

edno.bg

Tradicionalno okupljanje studenata arhitekture koje ima svoju tradiciju još od 1981. godine, zove se EASA ili ‘European Architecture Students Assembly’ te se održava svake godine u drugoj europskoj zemlji. Ovogodišnja EASA održala se u Bugarskoj, a na njoj je sudjelovalo, kao i svake godine, preko 500 studenata iz cijele Europe. Svoje dojmove prepričale su nam Nika Žagar, brucošica na arhitekturi u Zagrebu i Maja Roić, organizatorica i koordinatorica za Hrvatsku.

Priča o Francuzu koji je bez diplome radio 30 godina kao arhitekt

Funkcionira po principu ‘studenti za studente’

Ona ističe kako su primarni cilj svake EASA-e radionice koje organiziraju studenti za studente. Ne postoji nikakva krovna organizacija koja je glavna, već je glavna ona zemlja za koju je odlučeno da dogodine organizira EASA-u. Tako će Malta biti glavna za 2015. godinu jer se tamo održava sljedeći susret. Svake se godine održava i jesenski sastanak koji će ove godine biti u Berlinu te se tamo nominiraju sudionici sljedeće EASA-e.

– Iz svake države ide po nekoliko studenata. Onda se glasa te se konsenzusom mora izglasati zemlja u kojoj će se sljedeći susret organizirati, a glasanje traje sve dok nitko nema ništa protiv, pa to zna i potrajati. Primjerice, kada se odlučivalo hoće li se EASA održati na Malti ili u Rusiji, prva je bila puno iskusnija kao tim koji već godinama sudjeluje. Rusi su bili samo jednom. Kada se nominiraju moraju ponuditi nekakve dokaze o izvrsnosti, pa je Malta priložila dokument potpisan od strane gradonačelnika da oni to prihvaćaju, da će im pomoći u nekom smislu, ili što se tiče lokacije ili novca, objasnila je Roić.

Mlada hrvatska arhitektica projektira školu u srcu Afrike

Financiranje putovanja i smještaj

Putovanje na dva tjedna u neku europsku zemlju u kojoj se EASA održava studenti plaćaju sami, iako su prošlih godina znali dobiti i neke novce od fakulteta, što je odlično funkcioniralo, no posljednih godina fakultet nema dovoljno novca za to. Roić kaže kako je ponekad znalo biti i nekih sponzora sa stranje, no u načelu se sami financiraju.

– Sudjelovanje na EASA-i plaća se ovisno o tome iz koje države studenti dolaze. Dijele se u pet kategorija, pa onda studenti iz država s najvišim standardom plaćaju 300 eura te redom ide 240, 180, 1230 i 60 eura. Hrvatska je u sredini, pa naši studenti plaćaju 180 eura. Cijena uključuje spavanje, obroke, radionice te potrebne materijale. Mislim da je to stvarno povoljno, tvrdi Maja Roić.

Ipak, smještaj je takav da studenti moraju sa sobom nositi svoj luftić i vreću za spavanje. Obično se spavanje organizira po školama, učionicama ili dvoranama, ovisi od države do države. U Sloveniji je primjerice, studentima za smještaj poslužila sportska dvorana i veliki šator, poput onog za svadbe. Cure kažu kako imaju odlična iskustva iz dvotjednog druženja na EASA-i.

– Odvijaju se radionice, predavanja, izložbe, tulumi i druženja tijekom ta dva tjedna koliko EASA traje. Radi se i o promociji države, pa je svima u cilju da se EASA održi baš u njihovoj zemlji. Kod nas se posljednji put održala 2002. godine na otoku Visu. Svake godine oformi se tim od dva predstavnika i pet studenata, odnosno sedam ljudi koji odlaze na EASA-u iz svake države, kazala je Nika Žagar.

Otkrijte zanimanje: Arhitektura pruža mnogo kreativnosti i ljepote, ali i brojne izazove

Tutori i radionice

Ljudi koji su tutori u radionicama su studenti, kako kaže Maja, a ne profesori. Oni se prijavljuju na natječaj za tutorstvo. Kada studenti stignu na EASA-u dobiju prospekt gdje su opisane sve radionice, nakon čega slijedi predstavljanje svih, nakon čega studenti odlučuju koje ih radionice najviše zanimaju. Osim studenata arhitekture, ponekad se primaju i studenti s dizajna, a dizajn je u Zagrebu pri arhitekturi.

– Radionice traju cijeli dan, a navečer je opuštenije, bude nekakvo predavanje i tulum. Vikendom se radi također, no samo subotom, dok je nedjelja obično rezervirana za neki izlet. Ovo ljeto smo bili na dvodnevnom izletu na plaži u Bugarskoj. Tamo je bilo super, prilično je jeftino, slični su nama po mentalitetu, no opet drugačiji, kazala je Maja.

Fotogalerija: Kad studenti arhitekture preuređuju stan

Nika, koja je na EASA-u išla kao brucošica tvrdi kako je takvo druženje vrlo privlačno studentima jer se za malo novca dobije putovanje od dva tjedna te boravak s 500 drugih studenata iz cijele Europe te je EASA i idealna prilika za poznanstva, a iskustva je najbolje čuti od nekog tko je već sudjelovao.

– Meni je bilo super, ja sam možda došla s očekivanjima da ću ući u neku radionicu gdje će se puno raditi, a na kraju sam dobila suprotnost. Radilo se, no ne previše. Kakve će biti radionice, ovisi najviše o tutorima koji su studenti. U mojoj je radionici bilo tri tutora i nas 10, oni kasnili na radionice, pa bi mi kasnili, na kraju i nije ispalo baš dobro. Meni je bilo malo žao zbog toga, ali ok. Jedino što možeš prije radionice je raspitati se, pa možda tako saznati tko su i kakvi su tutori, ističe Nika.

Fotogalerija: Student arhitekture pretvorio školski bus u mobilni dom za putovanja

Radionica preuređivanja tenka, pa metalnog bara

– Ja sam odabrala radionicu koja se trebala baviti preuređenjem tenkova. Plan je bio, ustvari dogovor između Bugara i Austrijanaca da ako oni uspiju dovesti EASA-u u Bugarsku, da će nabaviti tenk koji će se na radionici preurediti. Kada smo došli tamo, tenk je trebao zaista doći, no nažalost je zapeo na granici s Turskom. Dečki su zaista bili na sastanku s Ministarstvom koje im je omogućilo tenk koji više nije funkcionalan, no ipak ga nisu uspjeli dopremiti.

No, ipak su na kraju preuređivali stari bar, koji je ustvari metalna, montažna kućica. Nika prepričava i da su s njima imali problema.

– Naime, vlasnik bara je u zatvoru, a Bugari su nam rekli da bar smijemo preurediti, s obzirom da nisu uspjeli nabaviti tenk. No, idući dan nam je došao vlasnikov prijatelj kako bi nam rekao da to ne smijemo raditi jer nije naše. Na kraju su tutori otkupili od njega taj bar, za cifru od nekih 400 kuna, pa smo ga na kraju ipak preuredili, ispričala je Nika anegdotu s radionice na kojoj je sudjelovala.

Foto: Španjolski student arhitekture osmislio koncept lutajućeg grada

Druženja van EASA-e i prijave

No, kako cure tvrde, EASA ne završava završetkom iste. Naime, često se znaju i u drugim dijelovima godine organizirati druženja. Tako su Hrvati prošle godine organizirali doček Nove godine u Zagrebu gdje su rezervirali cijeli hostel i rekli da dođe tko želi. Došlo je 40-ak ljudi iz cijele Europe i to samo zato jer žele ponovno vidjeti ljude koje su upoznali na EASA-i. Poznanstva su ono što ljude tjera da se vraćaju.

– Svake godine je druga tema, ove je bila Simbioza, pa je ideja bila da se povežu arhitekti i oni koji to nisu. Standard je 20-ak radionica, a ove godine ih je bilo preko 30. Postoji ih nekoliko koje se svake godine ponavljaju. Primjerice, postoje novine ‘Umbrella’ koje se svake godine zovu drugačije, na jeziku države u kojoj se EASA održava. Izlaze svakog dana, a u njima se mogu pročitati članci o tome što se radi svakog dana na EASA-i. Postoji i televizija, oni snimaju nekoliko emisija tijekom dva tjedna, kao i radio koji pušta glazbu dok traje susret. Jedne godine je bila čak i kuhinja u kojoj je svakog dana druga država pravila svoja nacionalna jela za sve. Hrana se prodaje po jeftinim cijenama, a od zarađenog novca, druga država kupuje namirnice za sljedeći dan, objasnila je Maja.

Ona tvrdi kako prijava za EASA-u uvijek bude više, nego što ima mjesta. Predstavnici država određuju kriterije po kojima se odlučuje tko će od prijavljenih ići, a to uvijek bude neki zadatak. Primjerice, prošli put je tema bila Simbioza, pa se tražilo da kandidati naprave razglednicu na tu temu. Kaže kako se trude i da izbor bude pošten te da studenti ne odlaze preko prijateljskih ili nekih drugih veza.

Odgovori