Pretraga

Djevojke koje je htjela gledati cijela Europa

A- A+

moj-film.hr

Ova istinita priča u koju je Branko Ivanda vještim redateljskim umijećem udahnuo dio sebe pobliže objašnjava situaciju kroz koju su prolazili Židovi u četrdesetim godinama na području Hrvatske. Ondje je, naime, nakon raspada kraljevine, 1941. godine uspostavljena fašistička tvorevina Nezavisna Država Hrvatska. Tada se u vrlo kratkom roku stvaraju i razvijaju nehumani i diskriminirajući rasni zakoni koje nitko od nas vjerojatno nikada neće osjetiti na vlastitoj koži. 

Ivanda je tadašnjoj sivoj i mutnoj povijesnoj točki odlučio dati prostor u sadašnjem vremenu, a to je izveo na najbolji mogući način. Pobliže je upoznao obične ljude, koji danas koliko-toliko mirno spavaju, s potresnom pričom o Lei i Dariji – dvjema trinaestogodišnjim djevojčicama koje su u Zagrebu prije Drugog svjetskog rata osvajale ljudska srca. Predivnim glasovima, step plesom, ali i onim dječjim pozitivizmom Lea i Darija su nasmijavale lica diljem Europe. Htio ih je Berlin, htio ih je Pariz… A ne smijemo zaboraviti koga je sve Pariz htio. Bile su poznate pod nadimcima čudo od djeteta i hrvatske Shirley Temple, bile su umjetnice, bile su talentirane, a povrh svega bile su najbolje prijateljice.

Međutim, postoji druga strana priče koja se odvija paralelno s uspjesima dviju filmskih junakinja. Europa je tada već pozamašno zakoračila u rat, a Treći Reich polako ali sigurno širi svoj utjecaj i na tadašnju Jugoslaviju. Na Židove se lijepe etikete. Doslovno. S lijeve strane, na prsima. Gube sva prava koja su imali, oduzimaju im se mjesta gdje su živjeli, tjera ih se u poseban dio grada, djecu se izbacuje iz škole… a Leu se, između ostalog, izbacuje i iz Hrvatskog Narodnog Kazališta. 

Iako Priča nema sretan kraj kao ni bilo što drugo što se u tom povijesnom razdoblju izdogađalo, isprepletena je plesom, pjesmom i neobičnim optimizmom male djevojčice Lee. Njena je hrabrost i snaga drže pozitivnom i nasmiješenom čak i u onim najgorim trenucima. 

Surova istina bez previše cmizdravih scena jedna je od karakteristika europske kinematografije i zaslužuje pozornost. 

Smrt fašizmu, sloboda narodu!