Slunjski župnik posjetio festival psihodelične muzike i nahvalio mladež koja se tamo okupila!

Možda u Švicarskoj ova situacija i ne bi bila neka vijest. No u okvirima Lijepe naše, svakako je interesantno kada se svećenik zaputi na festival psihodelične muzike i k tomu još ne ispali šaržer osuda na mladež koja se tamo okupila. Upravo to se dogodilo sa slunjskim župnikom Miletom Pecićem. On je odlučio otići na festival Momento-Demento, koji se održavao na Mrežnici kod Primišlja odnosno na području općine Slunj.

Detalj s festivala Momento Demento/ Screenshot YouTube

I na kraju je s razumijevanjem i nizom pozitivnih primjedbi ocijenio svoj, doduše kratki boravak spomenutom festivalu.

Prenosimo u cijelosti njegov izvještaj, preuzet sa stranice slunj-crkva.hr. Napomenimo prije toga, da slunjski župnik Mile Pecić nije neki mladi svećenik, od kojeg bi se prije očekivale posjete velikim koncertima popularne glazbe, festivalima i događajima sličnog kova te više razumijevanja i tolerancije prema ljudima koji na njih dolaze.

Naime, on je samo nekoliko dana prije posjete Momentu-Dementu, slavio zlatnomisnički jubilej, odnosno 50. godišnjicu svećenstva!

Svećenik pokreće referendum da se vjeronauk makne iz škola u crkve

Posjetili smo festival momento-demento na Mrežnici kod Primišlja, općina Slunj. Zahvaljujući vatrogasnoj patroli koja nas je uzela u svoju ekipu obišli smo kompleks parkirališta, šatorskih naselja, centar odakle se odašilje psihodelična glazba. Odamah nakon naselja Primišlje prvo je parkiralište. Registracijske tablice svih europskih zemalja. Tu je punkt, plaćanje ulaznica, improvizirana trgovina, policijski punkt. Koji kilometar dalje iznad Mrežnice ograđeni je prostor. Tu je glavni ulaz. Spustili smo se do Mrežnice. Tu je uz ovu rijeku ljepoticu šatorsko naselje, parkirani automobili. Dolazimo do Tržića gdje je također parkiralište i mnoštvo automobila. Ušli smo u šatorsko naselje uz Mrežnicu. Neprestano su u šetnji sudionici ovog festivala koji analitičari smještaju u subkulturu. Jedna se gospođa obraća na njemakom:“Gruss Gott!“ Doznajemo da je iz Austrije. S djecom je i njena sestra s djecom. Kad smo ušli u drugi kamp-naselje južno od mosta na Mrežnici susreli smo mnoštvo mladih. Šetaju, smiju se. Nema povišenih tonova. Ne obraćaju pažnju na naše snimanje. Neki na malim štandovima prodaju svoje proizvode, zapravo suvenire. Napuštamo ovo naselje i ulazimo na glavni ulaz do centra odkud se pušta „teška“ glazba. Redari i zaštitari ostaju tu dan i noć. Nemaju problema. Moraju paziti da sudionici sami sebi ne naškode. Glazba svira i njih kojih stotinajak u ritmu se glazbe vrte. Uživjeli su se u ritam i ne obraćaju pažnju na prolaznike. Kažu da će jačina glazbe rasti a naše uho teško podnosi ovu sada…Napustili smo ovaj kompleks koji se proteže na obje strane rijeke Mrežnice oko 21 sat.

Analitičari će reći da ova glazba spada u subkultiru. A to znači da se po ponašanju i sustavu vrijednosti razlikuju od dominantne kulture. Mladi su prednjačili u subkulturi u kojoj glazba zauzima važno mjesto. Dojam je da se ovdje radi o odvojenosti od dominantne kulture ali bez suprostavljanja. Jednostavno oni idu svojim putem i nije ih briga za druge. Ovu populaciju čine pretežno mladi iz svih nacija, kultura, jezika. Relativno su dobro organizirani.

Možemo ovaj fenomen analizirati danima i satima ali on je tu. U ovim ljudima otkrivamo elemente iskrenosti, jednostavnosti, tolerancije…To je prvi dojam. U ovu subkulturnu grupaciju jednostavno treba ući. Možemo oprezno zaključimo da u načina života ove populacije ima elemenata iskrenosti, da su i oni u traženju “izgubljenog raja”. Ljudi će reći da je njihovo dobroćudno ponašanje posljedica uživanja droga. Bez obzira na sve primjedbe ova populacija ostaje izazov.

Odgovori