Pretraga

Lajk naš svakdašnji: Sloboda govana

Ako išta ipak zamjeram karikaturistima Charliea Hebdoa to je tvrdoglavo inzistiranje i borba za slobode svijeta koji odavno nije imao blage veze o čemu ovi, jebote, govore. Trebali su stati onog trenutka kada je njihovo izazivanje i pozivanje pojedinca da istupi iz mase protumačeno kao provokacija. Onoga trenutka kada je slobodno mišljenje postalo ne samo strano, već i po život opasno. Odustati i prihvatiti da je slobodu govora onih koji slobodno misle zamijenila sloboda govana da se nikada ne mijenjaju.

periodicocorreo.com.mx

Majka nije bila sigurna, teško je biti siguran oko takvih stvari. Iako se nikada dosada nije obazirala na njega, nedavni događaji natjerali su je da promisli o nekim stvarima… Ubrzo ga je držala u rukama, i premda nije imala pojma što u njemu može pronaći, postupila je onako kako su tih dana postupile mnoge druge žene. U rukama moje majke tako se po prvi put našao Čarli!

Vidite, od prošlog tjedna Čarli, deterdženti za pranje posuđa, nude se po akcijskoj cijeni na policama jednog hrvatskog monopolističkog trgovačkog lanca. Iako moja majka inače koristi godinama najjeftiniji deterdžent, vodeći se onom mudrom mog oca kako je sve to isti k…, ovog puta našla se pred velikom nedoumicom… Majka nije bila sigurna, teško je biti siguran oko takvih stvari, ali ipak je to napravila. Kao i u rukama mnogih žena i u njenim se rukama našao Čarli – poglavito zato što je bio jeftin.

Jeftini Charlie

No ono što moja majka nije niti slutila bilo je da je odabirom Čarlija postala svjetska žena! Naime, baš poput nje, ljudi su ovog tjedna diljem svijeta kupovali i birali licemjernu patetiku jednog drugog Charliea – poglavito zato što je bila jeftina. ‘Je suis Charlie’ – mantra je koju je ovih dana ispisao gotovo svatko kome znanje svih potrebitih slova to dozvoljava. Je suisanje Charlijem bio je apsolutni modni must have prvih dana 2015. godine, nešto kao onaj izazov kantom ledene vode prošle godine ili neka druga beznačajna glupost godinu prije toga. Ulaznica u svijet bezlične mase – jedini svijet kojem pripadamo. A upravo je ta masa ubila Charliea…

Ako išta identifikacija sa Charliem Hebdoom na kilograme, pišanje je po grobu pokojnika. Jer Charlie Hebdo, onaj koji smo svi mi ovih dana eto bili, bio je sve osim proizvoda za mase! Dapače svojim britkim i zajedljivim karikaturama, provokacijama i dosjetkama igrao je na osjećaje individue – onog koji misli svojom glavom i koji je stoga na njegovim stranicama pronalazio suputnika u bijegu od vas, od svijeta bezlične mase.

No činjenica je da je par mjeseci prije ovog tužnog napada list Charlie Hebdo brojao svoje posljednje dane. Našao se pred bankrotom jer traženu individuu, onog koji misli svojom glavom, u današnjem svijetu treba tražiti šibicom. I tako je masa ubila Charliea Hebdoa.

Je suis taj i taj

Shvaćate sada zašto držim da je masovno iživljavanje nad njegovim imenom najgori oblik lešinarstva. Jer ‘Je suis Charlie’ nije značilo, niti je trebalo značiti, ‘ja suosjećam i osuđujem ekstremističke napade’, niti ‘ja sam bijelac koji mrzi prljave Arape’. Je suis Charlie značilo je, i uvijek će jedino značiti, ja sam individua, ja sam Ante, Muhhamed, Abudullah, Ivan, Pero, ja sam Charlie – ja sam prosto ja!

Usuđujem se stoga reći da niti nema neke velike razlike između mladih vehabijskih egzekutora i pomodnih Charlieja koji su ovih dana licemjerno preplavili svijet. Na kraju priče sve je to manje više ista masa. Ubojstvo slobodnomislećeg svijeta čiji je Charlie Hebdo bio glasnik jednako je na njihovim rukama. Stvar je puke statistike tko je više puta povukao okidač.

Iz istog razloga teroristički napad prema redakciji Charliea nikako ne može biti pokušaj ubojstva simbola onoga što nazivamo slobodom govora! Sloboda govora prije svega podrazumijeva slobodu misli – slobodu koja je iščezla davno prije no su ove dvije budaletine povukle okidač.

Zamjerka

Ako išta ipak zamjeram karikaturistima Charliea Hebdoa to je tvrdoglavo inzistiranje i borba za slobode svijeta koji odavno nije imao blage veze o čemu ovi, jebote, govore. Trebali su stati onog trenutka kada je njihovo izazivanje i pozivanje pojedinca da istupi iz mase protumačeno kao provokacija. Onoga trenutka kada je slobodno mišljenje postalo ne samo strano, već i po život opasno. Odustati i prihvatiti da je slobodu govora onih koji slobodno misle zamijenila sloboda govana da se nikada ne mijenjaju.

S druge strane u jednom se slažem sa svakim tko je ovih dana ispisao mantru ‘Je suis Charlie ‘- Vidite baš poput Charliea Hebdoa, koji je umro onog dana kada je sa svijeta nestala kritična masa slobodnomislećih individua, jednako je mrtav i onaj koji se nevidljiv u bezličnoj masi dere, a njegov glas sklapa se sa glasovima drugih mrtvaca u jedinstveni posljednji pozdrav svijetu slobodnih ljudi. Posthumni pozdrav koji zvuči otprilike ovako: Je suis Charlie.