Pretraga

Crtane serije iz 90-ih koje bismo rado gledali i danas

Devedesete su bile vrijeme kada je sve bilo drugačije, nego što je danas, pa tako i crtići. Mnogi tvrde da su bili kudikamo zanimljiviji, inteligentniji i zabavniji. Slagali se s tim ili ne, neki uratci iz 90-ih moraju vam faliti, a da su crtići imali i obrazovnu funkciju dokazuju mnogi od njih kojih se uvijek rado sjećamo.

splatter.com

U devedesetim je godinama prošlog stoljeća sve bilo kudikamo drugačije. Svijet je tek ulazio u tehnološko doba, a djecu su oduševljavale video igrice čija nam je kvaliteta danas smiješna te su igrali igre koje bi današnjoj djeci bile vjerojatno dosadne. Mnogi znaju reći kako su i crtići u 90-ima bili puno bolji, nego danas, a ovo su neki koji su nas oduševljavali u devedesetima, piše Idesh.

Moćni Max

Ova crtana serija nastala je kao promotivni materijal za istoimenu liniju igračaka, no s vremenom je dogurala do čak 41 epizode u dvije sezone. Glavni junak ove crtane uspješnice je tinejdžer Max koji kada dobije novu bejzbolsku kapu, kreće u važan zadatak zaštite čovječanstva od zlih sila. Prema seriji je napravljena i Nintendo igrica, a Mc Donalds je prodavao igračke, toliko je bila popularna.

Najviše se oslanja na vlastitu snalažljivost te na kapu pomoću koje putuje prostorno-vremenskim portalima dok mu pomažu dvojica heroja, Virgil i Norman. Virgil je posljednji primjerak rase Levijatana koji izgledaju poput pijetlova, dok je Norman besmrtan i snažan , a glavna mu je zadaća biti Maxov tjelohranitelj. Istovremeno je on i najzabavniji lik u seriji. Iako je serija bila vrlo popularna, otkazana je zbog, navodno, loše gledanosti.

Majstor Fantač

Iako mnogima iritantan lik, majstor Fantač definitivno je obilježio devedesete. Vjerojatno nema osobe koja se ne sjeća žutog, proždrljivog čudovišta koje nas je s malih ekrana obično zabavljalo nedjeljom predvečer.

Epizode su obično bile podijeljene u dva različita dijela. Razlike su bile u duljini, tematici te u tehnici snimanja. Prvi dio bio je animirani crtić koji je pratio pustolovine Majstora Fantača, obučenog samo u kratke plave hlače s džepovima bez dna. Iz njih je Fantač vadio razne rekvizite koji bi mu pomagali u rješavanju problema koje je, naravno, sam prouzročio. Obično je u drugom dijelu Fantač bio napravljen od gline te je u toj vrsti serije upadao u razne probleme s kućanskim potrepštinama tijekom mahnitog istraživanja kuće dok bi vlasnik izbivao.

Doktor Argus

Jedan je od najljepše nacrtanih crtića iz devedesetih. Doktor Argus bio je sitan starac, izumitelj kojeg su njegovi izumi vodili u nove avanture koje smo pratili,a živio je u svijetu u kojem satovi govore, brokule lete te svemirske mačke proriču budućnost u zagonetkama.

Svemirski brod u obliku drvene bačve koji kao gorivo koristi čaj, kišobran koji govori i služi kao prometno sredstvo, robot koji pomaže u kućanstvu i njegova robotska cura koja priča kroz fotografije, drveće koje priča, parni skuter na kojem se vozi njegova kućna pomoćnica i još mnogo toga činilo je ovaj fantastičan crtić. Usred svega toga se nalazio Doktor Argus koji je uvijek izmislio rješenje za sve nedaće koje su mogle stići njega ili njegove životinjske prijatelje. Put ga je vodio diljem svijeta i svemira, a bio je čak i na dugi.

Nick Praskaton

Iako izvorno njemački strip junak, kod nas je bio najpoznatiji animirani detektiv. O popularnosti kultnog crtića najbolje govori to da se i dan danas nerijetko u govoru primjenjuje njegova poštapalica ‘Kombiniram’ kada se treba nečeg dosjetiti ili nešto zaključiti.

Nick Praskaton bio je odjeven u zeleno karirano odijelo i istu takvu kapicu te je lutao gradom u vječnoj potrazi za novim slučajem koji bi mogao uposliti njegove čudesne moždane vijuge koje su mu omogućavale da upamti cijelu kartu grada ili da prepozna grudi nakon što ih je samo jednom vidio na plakatu. Ovaj crtić je ismijavao njemačke probleme pedesetih godina, a naraciju koja je bila humoristična, vodio je glas pripovjedača. Iako tada puno toga nismo razumjeli, uživali smo u rješavanju slučajeva ovog detektiva.

Moje tijelo

Za razliku od današnjih crtića, devedestih smo imali priliku gledati jedan od najedukativnijih crtanih filmova ikada napravljenih, dok je istovremeno bio i vrlo zabavan. Učio nas je o našem tijelu te o tome što se u njemu događa, a nerijetko se znao i dotaknuti i same evolucije.

Moje tijelo je bila odlična francuska animirana serija koja nam je na primjeru Pierrota, francuskog dječaka i njegova razvoja pokazala što se sve u tijelu događa prilikom normalnog funkcioniranja, ali i izvanrednih situacija kao što su bolesti i lomovi kostiju. U crtiću su crvene krvne stanice nosile mjehuriće kisika na leđima, bijele su bile policajci koji se bore protiv infekcija i slično. Mada nije lako djeci približiti na zabavan način kako funkcionira ljudsko tijelo, crtana serija ‘Moje tijelo’ uspjela je u toj misiji te su ju gotovo sva djeca doživljavala zabavnom.

Gdje je Jura?

Ovaj zabavni crtić koji su svi pratili te čekali njegov kraj ne bi li u što kraćem vremenu zaista pronašli Juru također je bio jedan od glavnih na programu tijekom devedesetih. Obično bi se tijekom epizode sve zaustavilo na 30 sekundi u kojem vremenu je trebalo na ekranu pronaći glavnog protagonista i to na vrlo detaljnoj slici.

Iako je tih minutu kada smo tražili Juru bilo veoma zabavno, ni ostatak serije nije bio nimalo loš. Jura je u njoj šeprtljav momak odjeven u prepoznatljivu crveno bijelu majicu na pruge i isto takvu kapu te plave hlače, a za sobom vuče drveni štap pomoću kojega putuje prostorom i vremenom u različita mjesta i kroz različite avanture.