Trebaju li djeca znati čitati i pisati prije polaska u školu? Evo što kažu pedagoginja i učiteljice
Svaki roditelj sigurno se barem jednom, prije polaska svog djeteta u prvi razred, zapitao treba li ono znati čitati i pisati prije nego li je uopće sjelo u školske klupe. Kako bi riješili tu dilemu, porazgovarali smo s pedagoginjom i tri učiteljice koje su nam objasnile što se uopće može smatrati znanjem čitanja i pisanja i dale svoje mišljenje na ovu temu. Također, ispričale su nam i svoja iskustva s učenicima koji su, prije polaska u prvi razred, u nekoj mjeri znali čitati i pisati.
Čitanje | foto: Canva
Pedagoginja Ivana Katić iz osnovne škole u Sinju, govori nam kako ne smatra da bi djeca trebala znati čitati i pisati prije polaska u osnovnu školu, ali da bi ipak trebala steći preduvjete za čitanje i pisanje, odnosno za ranu pismenost.
– Prilikom tog procesa koji otprilike počinje od treće godine života, dijete razvija sposobnosti i vještine koje su bitne za ovladavanje čitanjem i pisanjem kad krene u prvi razred. Ako je riječ o djetetu uredne kognitivne sposobnosti, razvijene grube i fine motorike, razvijene vizualno-prostorne orijentacije te uredne jezično-govorne sposobnosti, ne bi trebalo biti problema pri učenju čitanja i pisanja tijekom prvoga razreda, objašnjava nam pedagoginja.
Znanje čitanja i pisanja se niti ne provjerava na testiranju prije upisa u školu
Pedagoginja nam govori i kako znanje čitanja i pisanja nije niti važno prilikom upisa u osnovnu školu te da se ono niti ne provjerava. Ono što pedagozi provjeravaju prije upisa u prvi razred su razina koncentracije, grafomotorika, činjenično znanje (na primjer, zna li dijete u kojem gradu živi), prostorna i vremenska orijentacija, predmatematičke vještine (na primjer, odnos više-manje), vizualna percepcija i pamćenje, socijalne vještine te jezično-govorni razvoj.
Pedagoginju smo upitali i je li primijetila da, učenici koji već imaju predznanje u čitanju i pisanju, neke zadatke na procjeni rješavaju bolje ili lošije. Rekla nam je kako za sve zadatke koji se odnose na testiranje za provjeru psihofizičkoga stanja djeteta prije upisa u prvi razred, djeca dobivaju usmena objašnjenja i smjernice. Stoga, to što neko dijete već tada zna čitati i pisati nije presudno da rješava zadatke brže ili bolje od onih koji to ne znaju.
– Iz moga iskustva, zbilja rijetko imam predškolce koji prilikom provjere psihofizičkoga stanja znaju tečno čitati i pisati i da k tome još razumiju i pripovijedaju pročitano. No, moram naglasiti da to i nije uvjet za upis u prvi razred osnovne škole, objašnjava nam pedagoginja Katić.
Mnogi učenici prepoznaju slova, ali to nije aktivno čitanje
S time da nije nužno da djeca znaju čitati i pisati prije polaska u prvi razred, slažu se i tri učiteljice – Matea Šnalcer Teofanović, Stela Srpak te Silvia Poljak.
Učiteljica Matea naglašava nam kako mnogi učenici prepoznaju slova i znaju ih zapisati ili pročitati, odnosno proslovkati, ali ne razumiju što su pročitali te da se to ne može nazvati aktivnim čitanjem.
– Tek kad učenik percipira značenje pročitanog, odnosno napisanog možemo reći da učenik zna čitati, odnosno pisati, govori.
Iako, prije polaska u prvi razred, nije nužno da učenici znaju čitati i pisati, učiteljica Stela smatra da bi ipak trebali znati raspoznati glasove, samostalno odrediti prvi i završni glas u riječi, rastaviti riječ na slogove i spojiti slogove u riječ.
U prvom razredu, učenici uglavnom ili ne znaju čitati i pisati ili to znaju polovično
Učiteljica Stela govori nam kako se, u svom dosadašnjem radu, susrela s najviše učenika koji ili ne znaju čitati i pisati ili to znaju polovično.
– Po mom iskustvu, većina učenika koja polazi u prvi razred mogla bi se svrstati u kategoriju polučitača, odnosno učenika koji prepoznaju većinu tiskanih slova, ali ih ne znaju pisati te čitaju riječi sa zastajkivanjem, objašnjava nam.
Učiteljica Silvia ima slično iskustvo kao i učiteljica Stela te nam govori kako se predznanje čitanja i pisanja razlikovalo i od generacije do generacije.
– Nekako mi se Gaussova krivulja uvijek pokazivala na način da je bilo najviše onih prosječnih, a najmanje onih koji ne znaju ni jedno slovo ili onih koji savršeno čitaju, govori nam.
Učenicima koji imaju predznanje čitanja i pisanja često bude dosadno na nastavi
Učiteljica Matea govori nam da učenicima koji već prije škole znaju čitati i pisati, često u početnim danima, pa čak i mjesecima, bude dosadno na nastavi hrvatskog jezika te da brojni učenici nisu naučeni pravilnom slovopisu pa ih se metodički treba ispravljati što dovodi do frustracije i nesigurnosti kod učenika.
– Više cijenim kad učenici umjesto čitanja i pisanja znaju lijepo pozdraviti na hodniku, zavezati vezice na tenisicama te se pristojno ponašati u interakciji s drugima ili tijekom školskog obroka, govori nam učiteljica Matea.
Djeca koja imaju predznanje čitanja i pisanja, lakše svladavaju gradivo
Kada je riječ o brzini ovladavanja drugim gradivom kod djece koja su, u određenoj mjeri, naučila čitati i pisati prije polaska u školu, učiteljice nam govore kako ta djeca brže i lakše svladavaju gradivo.
– Učenici koji dolaze u školu sa znanjem čitanja i pisanja lakše svladavaju gradivo, brži su u rješavanju zadataka jer su u prednosti u smislu što ne trebaju čekati da se pitanje pročita već sami pročitaju i rješavaju zadane zadatke. Često su ti učenici gotovi s rješavanjem zadataka prije ostalih te imaju više vremena za dodatno vježbanje, objašnjava nam učiteljica Stela.
Ovo potvrđuje i učiteljica Silvia koja je rekla kako su djeca dobrih ili odličnih čitalačkih vještina brže usvajala gradivo jer nisu trebala pažnju usmjeravati na samu tehniku čitanja već su mogli razmišljati o sadržaju pročitanog.
– Budući da je svako dijete individua, tako postoje i različite situacije. Neka djeca brže uče određeni predmet, a neka djeca su izvrsna u svim predmetima što ne bi povezala izričito sa znanjem čitanja i pisanja nego sa čimbenicima poput motiviranosti, bliskosti sadržaja i slično, ali vjerujem da im znanje čitanja i pisanja uvelike olakšava napredovanje, zaključila je učiteljica Matea.
