Pretraga

I audio CD je pred izumiranjem – evo gdje ćemo u budućnosti pohranjivati muziku

A- A+

U kasnim 70-im godina prošlog stoljeća, na velika vrata na scenu je stupio audio CD te je lagano gurnuo niz stranputicu gramofonske ploče. Iako su novoj maloj digitalnoj ploči predviđali dugu budućnost, a pojedinci je smatrali neuništivom, na rubu 2015. elektrotehničke tvrtke gotovo da više ne prave laptope i kućna računala s ulazom za CD. Znači li to da je pred izumiranjem još jedan medij za pohranu i snimanje glazbe? Detaljnije nam sve pojašnjava profesor na Zavodu za elektroakustiku sa zagrebačkog FER-a te dugogodišnji prodekan na istoj instituciji Hrvoje Domitrović.

Compact Disc izumio je još 1965. godine James T. Russel, a svoj uspon i procvat ovaj je uređaj doživio sredinom 80-ih, kod nas i nešto kasnije. Iako su mu tada, prije tri desetljeća mnogi prognozirali dugu budućnost pa čak i neuništivost, to se pokazalo lošom prognozom. Naime na rubu 2015. godine rijetko koji novi laptop i stolno računalo ima ulaz za CD. To nedvosmisleno ukazuje da se itekako smanjila potreba korištenja CD-a, a možda znači i njihovo postupno povlačenje s tržišta. Evo i kako su neki drugi audio mediji egzistirali pa potom i izumrli.

Izdvojeni članak

Najbolji glazbeni albumi iz 90-ih koje svakako treba poslušati

S patentiranjem uređaja za pohranu audio zapisa se počelo prije više od stoljeća

Na rubu 2015. godine, kada je i prosječnom korisniku blagodati suvremene elektrotehnike jasno da nastaje sumrak u proizvodnji CD-a kojem se predviđala blistava budućnost, pitali smo profesora Domitrovića, gdje je sve počelo s medijima za pohranu audio zapisa.

– Kada bi gledali daleko u prošlost, dakle više od 100 godina to bi bio magnetofon. Danac Valdemar Poulsen je prvi patentirao ovaj uređaj, tako da je u komade pamučnog konca stavljao sitne čelične žice. I što je najzgodnije vjerojatno je prvo što je snimao bio ne zvuk, nego nekakva telegrafija. Tako da se može reći da je prvi magnetofon zapravo bio digitalna naprava. On ima patent kao prvi koji je to ostvario, dakle spremanje zvuka i njegovo reproduciranje, pojašnjava profesor Domitrović

No dakako samo objašnjenje procesa bilježenja zvuka, sugerira da je uređaj imao dosta manjkavosti.

– Bilo je to doba kada je telegrafija bila jako veliko čudo, popularna i zato mislim da je taj magnetofon zapravo snimao telegrafiju mada nema zapisano što je on snimao, ali kako je samo komadiće žice upletao u konac teško da je mogao jedan neprekidni signal, tipa analognog snimiti, nego je rabio neke digitalne signale, govori Hrvoje Domitrović.

Longplejke i elektrifikacija gitara

– Zatim se krenulo prema gramafonima s voštanom pločom, gdje se preko jednog lijevka koji je predstavljao prilagođenje našeg govora ili zvuka iz zraka na tu iglu koja je urezivala po vosku treperenje membrane i onda se to isto tako moglo reproducirati nazad.

Obzirom da se radilo o vosku i mehaničkom dodiru to je bilo osjetljivo na trošenje pa ste tu imali nekakvih 15-ak do maksimalno 20 reprodukcija, objašnjava profesor s FER-ovog Zavoda za elektroakustiku.

I ovaj se uređaj, kao i magnetofon rabio za predstavljanje na svjetskoj izložbi u Parizu početkom prošlog stoljeća. Sljedeći veliki progres u inovacijama koje se tiču mediji za pohranu zvuka dogodit će se puno kasnije.

– Nagli napredak bio je krajem II. svjetskog rata, kad se prešlo na Long Play ploče, jer su i sami glazbenici krenuli prema elektrifikaciji gitara i drugih instrumenata koji su bili popularni, ali su bili tihi u orkestrima, a kako se nisu čuli počeli su dobivati svoja pojačala i tako je krenulo prema tim načinima snimanja zvuka, rekao nam je profesor Domitrović.

Izdvojeni članak

Video: Evo zašto mrzite zvuk vlastitog glasa

Početkom 60-ih stiže i audio kazeta kao kućni medij za presnimavanje

– Compact kazeta je izašla kao kućni medij za presnimavanje ploča negdje početkom 1960-ih godina na europskoj izložbi audio opreme u Berlinu. Tamo je Philips predstavio prvu audio, kompaktnu kazetu, rekao nam je Hrvoje Domitrović.

Ovaj medij se još koliko-toliko koristio do kraja 1990-ih, no u 2000.-im je definitivno ‘pokopan’. Kao analogni medij kazeta je imala kojekakvih nedostataka.

– Ona je bila izvrstan medij za kućnu uporabu, makar spada u analogne medije – znači da ste morali birati neki optimum između glasnoće to jest razine signala i šuma koji je ugrađena osobina analognih medija.

Drugi veliki nedostatak analognih medija je to što ih možete presnimavati i snimati samo na njih samo u realnom vremenu. Odnosno ako neki govor traje deset minuta da vi isto toliko morate utrošiti vremena za reproduciranje i presnimavanje, detaljno obrazlaže profesor.

Izdvojeni članak

Pomoću leda proizveli najljepši zvuk na svijetu

CD od početka do pred kraj

– Audio CD je jedna podvrsta šire skupine CD-ova. Definicija se pojavila tamo negdje 60-ih godina, 70-ih godina je već bio praktički definiran, a prvi CD-ovi su se pojavili u kasnim 70-im. Opet Philips te Sony preuzeli su dominaciju u produkciji na sebe, o stanju na tržištu na počecima proizvodnje compact discova govori Domitrović.

I ovaj medij je pojavom na tržištu izazvao revoluciju.

– Bio je vrlo zgodan kao jedan otporni medij. Nije dakle trpio boljke od vanjskih utjecaja – njega ste mogli oprati, njega ste mogli obrisati, dirati prstima, međutim ono što je bilo dobro kod CD-a je to da ste ga mogli lako presnimavati, jasan je profesor Hrvoje.

Pojavom ovog medija na tržište javljali su se zahtjevi različitih interesnih skupina, prije svega glazbene industrije, koja je željela da se onemogući presnimavanje sadržaja s CD-a, kako bi se onemogućilo neovlašteno kopiranje. Ipak, to se nije uspjelo na kraju iskontrolirati, iako profesor govori da su kudikamo dugotrajniji bili ovi originalni CD-ovi, otisnuti u tvornicama, nego li kopije.

Kada je riječ o CD-ovima na našim prostorima, prvi su pristizali desetak godina kasnije od razvijenih svjetskih tržišta.

– Govoreći iz mog vlastitoga iskustva, prve sam CD-ove kod nas viđao koncem 80-ih godina, prisjetio se profesor Hrvoje.

Izdvojeni članak

Audio: Poslušajte kako je zvučao Veliki prasak

Kako ćemo u bližoj budućnosti pohranjivati muziku?

Kada je riječ o nekoj bližoj budućnosti, prema kojoj će ili bi trebao krenuti svijet medija za pohranu audio zapisa, profesor oprezno, ali i slikovito daje uvod.

– Kada gledate sve te medije koji su izašli na tržište to izgleda kao cirkuski šator – svake godine netko povuče neki novi medij prema gore, međutim nitko ne garantira da će taj vrh sljedeće godine biti najviši ili će nešto novo izmisliti, objasnio je.

No koristeći dostupne spoznaje procjenjuje gdje smo, a i kamo bi trebalo krenuti.

– Zato danas mislimo da su ipak najtrajniji magnetski mediji (Dropbox ili slični servisi za iznajmljivanje prostora, odnosno plaćanje po uzorku) i da je pohrana na velike diskove bolja od čuvanja u vlastitoj arhivi pogotovo zato što je brzina prijenosa danas takva da to omogućava.

Osim toga ne držite kod sebe nikakvu kutiju s CD-ovima, ne vodite brigu da je ona preko ljeta ostala na suncu. Netko drugi je zadužen zato i uvijek odgovara da na ono što ste se na neki način pretplatili i što ste platili, ali da vam je dostupan i u kvaliteti u kojoj ste tražili, govori profesor dodajući da je naravno pretpostavka da imate brzi internet kod kuće, što danas više nije rijetkost i druga je da materijal nije snimljen na nekom fotmatu tipa mpg-a.

Budućnost bi možda trebalo tražiti prema poluvodičkim medijima, odnosno prema onome što zovemo stickovima, zaključuje profesor izrazivajući sumnju u eventualnu sabotažu kojoj su proizvođači ovakvih medija bili izloženi, budući da su u Tajvanu i Južnoj Koreji u kratkom vremenu izgorile velike tvornice poluvodičkih memorija.