Pretraga

Lajk naš svagdašnji: Ljubavi ( i njihov kraj ) u doba fakulteta i naokolo

Pored toga što nisam koristan kao živalj, što sve što znam vrlo brzo savlada i štene, premda za kakiti, jesti, piškiti i zmazati nije potrebna neka velika dresura, ja sam i prilično grozan čovjek. Optimističan sam jedino u svojoj sigurnosti da će sve lijepo kad-tad poći u kurac i ne prezam od toga da svima pokvarim veselje. Uostalom veseli ljudi me strahovito nerviraju. A malo tko me nervira više od mladaca koji tamo na prva dva mjeseca fakulteta pronađu, sa prevelikom sigurnošću, ljubav svoga života. Ne bi me ta naivna iluzija niti nervirala toliko da ne postoji konstantna potreba današnjeg hi-tech doba da sve svoje ljubavne trenutke redovito podjele na društvenim medijima.

Voljeti ću te zauvijek, oš kurac

Naletih tako neki dan na status jednog zaljubljenoga studenta u kojem stoji: Danas je dan kada mi je rekla da će me voljeti zauvijek, i pored njega toliko oni crvenih srdaca da bi od patetike Rambo dobio mengu i rodio dvije curice i buket karanfila. Pa neće ti valjda reći da će te voljeti sedam dana idiote ili tačno tamo do 18-og u narednom mjesecu?! Uostalom postoji li itko tko se nije zavjetovao na vječnu ljubav? To je sama supstanca ove zablude osjetila, u trenutku kada te takova boleščina napadne posve si siguran da će trajati bar zauvijek. Ali, alaj Bože čuda velikoga, ne traje!

A di si sad?

Niti mjesec dana kasnije, eto taman se poklopio taj famozni osamnaesti na kalendaru, zajedničku sliku profila na kojoj oni stoje zagrljeni, kod nje je zamijenila slika sa drugaricama s noćnoga izlaska, a kod njega neka slika na kojoj utučen stoji na rubu zgrade. Dakako njenu je sliku ‘ lajkao’ i komentirao neki novi frend, koje će ubrzo voljeti vječno jedno mjesec dana, a njegovu vjerni drugovi poštapalicama poput: ‘Ne daj se lave’, ‘ima žena nema broja’, i ‘vratit će se ona kad vidi šta je imala’. I dakako moj obavezan komentar: ‘Baci se, kurva se jebe okolo.’

Vidi mene

Zapravo je to podosta žalosno jer vjerujem da nitko ne volji dublje i iskrenije od fakultetlija koji se zaljube preko ušiju. I sam sam, dakako, to prošao jer jebeš grešku koju ja nisam napravio. Ponukan lošim iskustvom dok sam i sam utučen stajao na rubu zgrade i čekao da mi drugovi napišu kakvu utješnu poput:’ Vazda sam govorio da su joj sise različite veličine’ ili ‘ dobro da te ostavio jer bi vas sa onolikom njenim brčinama prebili na rivi’, no kako zbog svog karaktera nemam prijatelja našao sam sebi logično opravdanje da se ne bacim sa pomenute građevine.

Dječakovi razlozi

Uvidjeh tada da je sa moje strane razlog što sam se zagledao u brkatog monstruma sa različitim sisama čisto biološke naravi. Našavši se sam u nepoznatom gradu meni je prosto falila materinja ruka i ljubav. Nije da sam sa majkom ikada zalazio u odnose kao sa pomenutim frajerom, da se razumijemo, sebi sam tako pojasnio da je sasvim normalan instinkt mladog muškarca da se silno zaljubi u prvu slučajnu prolaznicu čisto da mu dugoročno ima tko skuvat i oprat – što moj brkati monstrum doduše nije znao pa sam se za kurac bacao s zgrade. To jest jednom se navadilo da mi štogod skuva i tek sam tada istinski počeo cijeniti materinu kužinu ( revniji čitaoci upoznati su sa strahotama ) pošto njenu paštu sa zamrznutim povrćem niti izgladnjeli vegani bez njuha i okusa ne bi okusili- nego bi je pogodili tečom pravo u brkove. A ljubav koju sam do tada suludo gajio pojasnio sam si čistim obrambenim instinktom, jer zaista treba nešto čovjeka da zaslijepi pa da se ovako zajebe. Pojasnivši sebi to tako strogo biološki prestao sam smjesta očajavati što sam izgubio ljubav svog bijednoga života i osobu koja mi je bila najbolji frend, dobro bar je ličila na njega.

Djevojčicini razlozi

Korak dalje bio je da si pojasnim njene nagone da se tih mjesec dana iskreno zaljubi u moju očajnu priliku. Pa kao prvo bio sam novi u gradu, što mi je odmah dalo izvjesnu prednost. Svoj nimalo veseli dotadašnji život njoj sam redovito opisivao kao nostalgično vrijeme u kojem sam umalo potpisao ugovor sa velikom izdavačom kućom sa svojim rock bandom. Prisjećao sam se redovito zgode kada sam sa Tibeta doveo kući maleno štene i slična prozirna sranja koja je ona kupovala određeno vrijeme – tuka. Uostalom ona je bila djevojka sasvim prosječnog izgleda, ništa loše pri tom ne mislim, sem možda na sinjskoj alci gdje bi sa onim brčinama visoko kotirala međ’ ondašnjim damama. Stoga i nije veliko čudo da je uživala u pažnji rock tibentanskog putnika dok su je lokalni dečki vjerojatno tek ponekad pozvali na balun i pivu, pošto im je falio branič. Uostalom žene su u tim godinama pouzdane kao hrvatska ekonomija. Nisam idiot mogao očekivati da će me zaista voljeti vječno kada se i ona sama konstantno mjenjala. Jednom je zgodom čak nisam niti prepoznao, od siline njenih ženskih promjena – bila je naime podšišala kozju bradicu.

Sve u tome

Moja prva ljubav sa fakulteta završila je tako neslavno a ja sam se vođen nagonima svog abnormalnog duha navadio da je seciram u korijenu. Čisto da mi bude lakše. Nisu dakako sve mlade ljubavi takve, možda ćete se zaista voljeti zauvijek, a možda je i u šumi. Ima svaako ljubavi koje traju, premda u tim slučajevima likovi nisu beskorisni mladci koji pate za majkom i brkati tipovi koji podsjećaju na Bana Jelačića – niti su njihovi razlozi takve prirode.

Ne uvrijedite se ako rušim vaše iskrene snove razbijajući atome mlade ljubavi na surove razumske razloge, rekao sam već da sam grozna osoba koja svima kvari veselje. Ipak, čisto mali savjet pošto sam se ja već zajebao, ne zaliječite se vremenskim vidovima koji sežu u beskraj, vrijeme je veoma nestabilno kada si mlad. I nipošto ne objavljuje kroniku svoje vječite prve ljubavi na facebooku, vidite Bog je cinik, za dišpet će vam skuhati kašu a i strahovito je iritantno: ” Moja najljepša ljubav ” – je ako si ćorav/a. Tko zna možda ova moja mala primjedba zaista pomogne nekom mladiću koji taman sada bulji u prazninu sa ruba zgrade, ukoliko je tako kolega poslušaj me: Baci se, kurva se jebe okolo.