Lajk naš svakdašnji: Kako je ‘izvolite’ uništilo Hrvatsku
Što mislite zašto južni tok ruskog plinovoda nije prošao kroz Hrvatsku nego je radije posve neisplativo i nelogično zaobišao? – Zbog izvolite! I zato nam ekonomija tone, ljudi ostaju bez posla, a moja majka ne želi više spavati u krevetu sa čovjekom koji se odjeva kao prosjak. Što opet utječe i na natalitet. I sad vam je jasno da morate nešto učinit sa tim. ‘Izvolite’ bi moglo uništiti državu i narušiti zdravlje svih građana, zabranite ga zakonom!
Mi u Dalmaciji smo samostalni i ponosi ljudi, a volimo se shodno tome i odijevati. Znači samostalno i da sami odaberemo što ćemo staviti na sebe. Za naše žene kažu da su najljepše odjevene na svijetu a za muškarce da su najveći zavodnici, uvijek skladno odjeveni. Dobro, tu im jedino ja malo jebem prosjek. No kada se radi o odjeći i obući mi prije svega volimo proći jeftino. Ne radi se tu toliko o uštedi koliko o potrebi da nadmudrimo trgovca. Ako treba cijelu zimu ćemo hodati u ljetnim cipelicama jer znamo, spustit će kurbin sin cijenu kad tad. Svaki dan ćemo mu dolazit paradirat pod prozor u ljetnim sandalama da provjerimo je li ipak popustio i da mu pokažemo kako mi još nismo. Psihološki rat tabanima vodi se sve do tamo iza Božića kada se naša upornost ipak isplati.
Dakle kad idemo u šoping na eto cipele želimo da one budu pomodne i povoljne, a prije svega da nam u krug od pedeset metara ne prilazi prodavačica i kaže nam ‘izvolite’. Kad čujemo to ‘izvolite’ naša suverenost se osjeti napadnutom i odmah nam dođe da napustimo objekt – i državu.
– Prva asocijacija u našim glavama kada ”to” čujemo jest da nas smatra potpunim idiotima. Posve smo sposobni sami naći odgovarajući broj cipele i navući je na svoju nogu. To radimo od pete godine posve sami. Nije da nam je broj noge jednadžba dvi, tri nepoznanice, a da su one profesorice matematike. Ne znamo zaista kako bi nam one tu mogle pomoći. Tri su bitne premise kod kupovine cipela – cijena, broj i odgovara li nam ista, a kako sve tri sami vrlo jednostavno doznamo prodavačice slobodno – marš u tri…!
– Druga asocijacija potom nam je da su nas došle kontrolirati jer im sličimo na lopove ili prosjake. U tome trenutku nam dođe da im pljunemo u lice i da izvadimo odmah sve pare koje imamo kod sebe te pokažemo bestidnicama koga su to one došle kontrolirati.
– Ali stani malo, treća nam je ideja da je upravo to bila njihova namjera i zbog toga uglavnom samo bijesni i poniženi vratimo cipelu i odemo.
Milijune je Dalmatinaca i Hrvata iz butiga otjerala prodavačica sa tim ‘izvolite’. Nebrojni su zbog toga dobili ozebline od bure na nogama, jer kako doći do cipela kada ove stalno vrebaju? Trgovcu su isplative kao nadzorni odbor stručnjaka iz HDZ-a posrnulim tvrtkama.
Cipele u familiji
Mislim nije da ja često kupujem nove cipele. U mojoj obitelji nosimo ove koje imamo sve dok je to moguće. Moj mlađi brat se recimo naglo razvijao tako da su mu prsti probili vrh na cipelama. Sad ih koristi kao ljetne sandale. Majka nema nešto puno cipela ali one koje ima su jako lijepe, a očeve cipele se također lijepe. Ove koje nosi je zalijepio svim markama momentalnog lijepila koje su se pojavile na tržištu od osamdestih na ovamo. Iako ga majka redovito moli da si kupi nove cipele i da ne hoda po svijetu kao prosjak i sramoti ju, on se na to uvijek samo uvrijedi i kaže da je sasvim sposoban zakrpati svoje cipele!
Iz nekog razloga je uvjeren da se moda uvijek vrti u krug i prema tome bi bilo posve ishitreno kupovati nove cipele, dovoljno je pričekati pedeset godina. Njegov pokojni djed je nosio iste cipele čitav život, a kompetetativan kakav jest moj stari ga je odlučio nadmašiti. Što se mene tiče ako uzmem u obzir svoj budžet, pa obračunam sve popuste nakon blagdana po svim kalendarima svih religija svijeta, e tek onda imam dovoljno da si priuštim cipelu – lijevu.
Nasljedstvo
Uz krivu škinju, kamenac na bubregu, brza crijeva i sklonost napadima panike od oca sam naslijedio i užasan prijezir prema poštapalici ‘izvolite’ što se tiče prodavačica odjeće i obuće. Jedini čovjek koji prezire to izvoljavanje više od mene je moj otac. Zbog toga pored ostalog nosi iste cipele još od Olimpijade u Sarajevu osamdeset i neke. Nedavno sam išao sa njim u ”Deichmanna” gledati neke cipele bratu za maturalnu zabavu. Ušli smo tiho izbjegavajući očni kontakt sa prodavačicom. Prošli smo par odjela i držali niski profil. Otac se od rata devedeset i neke nije tako šuljao i pazio oko sebe.
Dobro je, već jedno deset minuta nitko nas nije dolazio jebati u mozak. Otac je sebi čak pronašao izvrsni model krasnih gotovo kožnih cipele koje bi svakako odmah kupio. Nisu od kože, ali bi i mogle biti. Recimo mogle bi biti od kože pokojne estradne zvijezde Michaela Jacksona, pošto su plastične. A što je najbitnije bile su i na sniženju! Okretali smo se oko sebe kao da svaki čas očekujemo da nas napadnu vampiri i monstrumi.
Otac se sjeo i tiho privukao stolac za probu. Skinuo je onu jednu svoju patiku iz prve kolekcije Borova, uzeo jednu novu cipelu i tiho je počeo primicati čarapi…Znoj mu se skupio na čelu i ”čapala” ga je grozna panika. Od nervoze i iščekivanja proradila su mu i crijeva. Taman kada je cijeli izmučen i onemoćao od nervoze ostvario kontakt cipele i palca, neizvjesnu tišinu proparao je glasan povik. ”IZVOLITE MOGU LI VAM KAKO POMOĆI?! – ”Jeben joj Boga evo je, zavikao je otac. Bacio onu postolu i uzeo svoju Borovku u ruku i sa samo jednom cipleom bijesan napustio trgovinu. – Nećeš kozo, vikao je.
Otišli smo u drugu butigu i kupili novo lijepilo umjesto toga.
Pokušali smo i u drugoj trgovini ali čim smo se približili krugu dometa glasa prodavačice ona nas je ”atakirala.” Viće ona brate moj kroz vrata da izvolimo ući i slobodno pogledati. Pa i pogledali bi da nema tebe, a što misliš zašto smo došli ovdje da se divimo arhitektonskim riješenima? Čim spaze da si uputio i najmanji pogled na izlog stvori ih se horda u tvom osobnom prostoru. Trebali bi kao konji sa onom zaštitom na očima prolaziti kraj tih prodavaonica da gledamo samo ravno. Ne daj Bože da pogledaš, eto ti je odmah.
Zdravlje i ekonomija
Kako u Dalmaciji butici s obućom i odjećom opstaju koliko i jedini hrvatski predstavnik u Ligi prvaka, savjetovao bih vlasnike da se upitaju u čemu je tu stvar. Isto se mogu zapitati i svi ostali trgovci čije su prodavaonice propale zbog lošeg prometa. Zapitajte se – Da niste svi u njima imali radnice koje su tjerale kupce s ” Izvolite ”? Ja bih odmah kupio cipele makar i dvadeset kuna skuplje samo da me puste na miru da isprobam odnos njih i svoje noge. Dakle spustite cijene na one koje su nama razumne, a umjesto napornih Izvoljakuša zaposlite one svećenike koji su se zakleli na vječnu šutnju.
Moj otac sličnu tehniku koristi kada spremi ribe koju je sam uhvatio i ispekao na gradele. Stane svih nuditi da uzmemo ovaj komad ribe jer baš taj je najbolji. Ako mu kažeš da ne želiš onda sam dođe do tvog tanjura i izvadi taj komad i turne ti ga u usta. A ako mu se i tu ispriječiš onda te pošalje u pizdu materinu jer nitko ne cijeni njegove trude. Zasigurno je sličan problem i sa stranim investitorima na državnoj razini. Sigurno bi ljudi vrlo rado ulagali milijune eura u hrvatsku industriju mlijeka i pšenice ali čim se odluče da počnu pregovore iziritira ih neka napasna koza sa ‘Izvolite , mogu li Vam pomoći?
Što mislite zašto južni tok ruskog plinovoda nije prošao kroz Hrvatsku nego je radije posve neisplativo i nelogično zaobišao? – Zbog izvolite! I zato nam ekonomija tone, ljudi ostaju bez posla, a moja majka ne želi više spavati u krevetu sa čovjekom koji se odjeva kao prosjak. Što opet utječe i na natalitet. I sad vam je jasno da morate nešto učinit sa tim. ‘Izvolite’ bi moglo uništiti državu i narušiti zdravlje svih građana, zabranite ga zakonom!
Dajte dakle, izvolite molim Vas!
