Pretraga

Tinejdžer u paklu droge: Kako sam se s ulice vratio u školske klupe

A- A+

U godinama kada je većina njegovih vršnjaka razmišljala o domaćim zadaćama iz matematike Luka S. se borio s ovisnošću i životom na ulici. Teška obiteljska situacija i splet okolnosti gurnuo ga je na trnovit životni put no ovaj se 18-godišnjak ipak uspio othrvati svim nedaćama i vratiti se na pravi put. Ovo je njegova priča.

Luka S. je Zagrepčanin koji je u svojih svega 18 godina proživio više no što drugi prožive u cijelom životu. Priču o svom teškom životnom putu odlučio je podijeliti s nama kako bi pomogao mladima da podučeni njegovim iskustvom, izbjegnu sličnu sudbinu. Psihičko zlostavljanje od strane njegova očuha, popravni dom, ponavljanje razreda, spavanje na ulici tek su neka od njegovih nesvakidašnjih iskustava.


Izdvojeni članak

Do dna i natrag: Kad ti droga i alkohol oduzmu mladost

Slom i prijetnje samoubojstvom

Luka je po završetku osnovne upisao strojarsku tehničku školu Faust Vrančić te je negdje u to vrijeme počeo sve ozbiljnije trpjeti psihički pritisak koji je na njega, sestru i majku vršio očuh. U početku je bježao od svakodnevnih prepirki i svađa, te se postupno povlačio u virtualni svijet.

– Došao bih iz škole i odmah otišao u svoju sobu, gdje bih desetak sati sjedio za računalom, samo da se ne moram trpjeti očuhovo vikanje, rekao nam je Luka. Neko je vrijeme na taj način riješavao probleme, no u međuvremenu je počeo eksperimentirati s marihuanom, pa je i sam postao sve razdražljiviji. Počeo je markirati iz škole, zadržavati se dulje na ulici i na taj način dodatno potpirivati očuhov bijes.

Jedan dan po dolasku iz škole roditelji su ga pozvali na razgovor. U burnoj svađi Luka im je rekao kako se psihički slama te da pomišlja na samoubojstvo. Zaprepaštena majka i očuh, pozvali su hitnu koja ga je odvela u psihijatrijsku ustanovu na ispitivanje. Po završetku preventivnih tretmana, nakon deset dana pušten je kući.

Dane u domu ublažavao marihuanom

Bilo je to tek početak njegovog trnovitog puta koji će ga narednih par godina voditi po raznim domovima i ustanovama sličnog tipa.
U školi je skupio mnoštvo izostanaka i pao razred. Nakon toga promijenio je školu, ali ne i radne navike. Vrlo brzo počinje dilati marihuanu, što nije promaklo njegovim ukućanima. Osokoljen Lukinim posrtajima, očuh mu prijeti popravnim domom, a majka mu postavlja ultimatum – popravak ponašanja ili popravni dom. Luka traži odlazak u dom.
Nakon toga ga socijalna služba šalje na opservaciju u odgojni dom Dugave, ali dobiva slobodne vikende.

Već za prvog povratka kući sukobljava se s očuhom te ga Luka u afektu odguruje na što ovaj poziva policiju. Oni ne sankcioniraju ni jednu od zavađenih strana no Luka se vraća u dom, gdje mu po završetku tretmana stručni tim predlaže odgojni dom ili savjetovanje jednom u tjednu.

– Završio sam na Folci u Župančićevoj (popravni dom Folnegovićevo naselje op. a.) gdje ostajem slijedećih sedam mjeseci. Prva dva mjeseca sam normalno funkcionirao. Išao sam u školu i na praksu, a slobodne vikende provodio kući pokušavajući izbjeći tenzije. Treći mjesec osoblje je prokužilo da pušim travu pa su me počeli stalno testirati, ispričao nam je Luka dodavši kako je on te testove redovito padao

Izdvojeni članak

Svadljivi tinejdžeri imaju manje problema s alkoholom i drogom

Život na ulici

Uskoro je vraćen u dom u Dugavama, gdje je na konzultacijama sa socijalnim radnikom i psihijatrom njegov očuh izjavio kako ni pod kojim uvjetima ne želi živjeti s Lukom pod istim krovom. Ostaje u domu u Dugavama još par tjedana, ali se osjeća okovano, pa bježi na ulicu. Poziva majku te joj to objavljuje i odbija njene nagovore na druga riješenja.
Na ulici krade bicikle, mobitele, zlato i slično. Istovremeno prelazi na teže droge. Spava na klupicama, stubištima, a ponekad, ako mu se zvijezde poklope ‘kod nekog frenda koji je sam doma’.

Majka mu u svojim mogućnostima daje svaki tjedan 200 – 300 kuna za hranu, ali on novac iskorištava za kombinacije s drogom. Također i sam počinje dilati kemijske droge, kako bi mogao pokriti troškove svoje ovisnosti.
Osim s majkom redovno je u kontaktu s odgojiteljicom Danijelom iz doma na Folnegovićevom naselju, koja ga nagovara da se vrati u ustanovu, brine se o tome gdje provodi dane, što jede i tomu slično. Majka i odgojiteljica nakon par mjeseci uviđaju, da su njegovi problemi s drogom sve ozbiljniji, te mu predlažu odlazak u komunu.

Luka, sada već 17-ogodišnjak, još uvijek u prvom razredu srednje škole, bez krova nad glavom, odlučuje ostati na ulici i produbiti svoju agoniju. Zima se približava, te postaje nemoguće spavati na klupicama u parku.

Izdvojeni članak

Prvi joint ili piva sa 14 godina

Kroz komunu do normalnog života

Društvo s kojim je operirao mu pronalazi napušteni radnički kontejner u Remetincu. Tu ostaje mjesec i pol dana. Vjerojatno bi ostao i duže, ali ga policija privodi s 0,4 grama marihune.Nakon prekršajne prijave policija počinje nadgledati napušteno gradilište na kojem se nalazio kontejner, te Luka biva primoran pronaći drugi smještaj.
Odlazi kod prijatelja u stan, ali nastavlja s drogiranjem, krađom i dilanjem. Dva mjeseca poslije, opterećen crnim mislima, poziva majku i traži ju da mu pronađe smještaj. Ona ga smješta u prazni djedov stan. Ubrzo se nešto prelama u njemu i pristaje otići u komunu.

– Sredinom prvog mjeseca ove godine otišao sam u komunu u Ivanovec, potpuno slomljen. Pitao sam se gdje ja to idem? Plakao sam na putu tamo, plašio sam se toga što me očekuje. Osjetio sam da su mi izbor ćorka, dva metra pod zemljom ili rehabilitacijska ustanova. Sedam dana sam imao fizičku krizu, a nakon 20 psihički sam krahirao. U toj psihičkoj krizi, počeo sam se lomiti, udarati šakama u zidove i plakati, rekao je Luka podjelivši bolna sjećanja s nama.

Unatoč teškom početku, nije odustao kao nekolicina mladića koji su
dolazili i odlazili u komunu za vrijeme njegova boravka tamo. Držao se
programa i ispunjavao svoje zadatke. Program u tamošnjoj komuni traje 2
godine, a budući da Luka u svojoj ovisnosti nije došao do heroina,
krupnim koracima napredovao je k ozdravljenju. U drugoj polovici
listopada, nakon devet mjeseci terapije, bio se spreman vratiti
normalnom životu.

Povratak kući

U međuvremenu njegovoj majci život s očuhom postao je nepodnošljiv. Odlučila se razvesti, a splet okolnosti oko rastave uključio je očuhov pokušaj suicida, prijetnju ubojstvom Lukinoj majci, te zabranu približavanja na 200 metara. Danas, mjesec i pol nakon izlaska iz komune Luka se prema vlastitim riječima osjeća bolje nego ikad. Brine se o 10-godišnjoj sestri, te pomaže majci u kućanstvu.

Na poziv njegovog dobrog duha, spomenute odgojiteljice Danijele, pristao je držati okrugle stolove bivšim ovisnicima. Ima namjeru završiti drugi i treći razred srednje škole na pučkom učilištu, a zatim upisati četvrti komercijalne škole, a nakon toga, možda i na studij.

Tinejdžer u paklu droge: Kako sam se s ulice vratio u školske klupe
Share via
Copy link
Powered by Social Snap