Učenički servisi: ‘Djeca su zakinuta jer je to Zakon omogućio!’
Malo je poznato da ono čime se bave Studentski servisi na fakultetskoj razini na srednjoškolskoj obavljaju Učenički. Ili bi trebali. Svrha im je zapošljavanje redovitih učenika srednjih škola tijekom praznika, no zbog kaosa koji vlada u sustavu prilično su nefunkcionalni.Zakon im je, kako tvrde oni koji rade u učeničkim servisima, dozvolio nered, a Prosvjetna inspekcija ih gotovo nikada ne provjerava. Ne pomaže niti činjenica da u Hrvatskoj ne postoji nikakva krovna organizacija koja bi kontrolirala rad učeničkih servisa.
Učenički servisi su zamišljeni sa sličnom svrhom kao i studentski, odnosno trebali bi služiti za zapošljavanje srednjoškolaca tijekom praznika. Izuzev nekih iznimki, to u Hrvatskoj nije slučaj. Otkad je 2011. godine promijenjen zakon, kako kaže Ljerka Mikolavčić, voditeljica učeničkog servisa Željezničke škole u Zagrebu, Prosvjetna inspekcija rijetko provjerava njihov rad. Ključni problem lošeg poslovanja učeničkih servisa, koje najmanje ide na ruku učenicima zbog kojih i postoje, je što ne postoji nikakva krovna organizacija koja bi kontrolirala njihov rad.
Neki rade, neki ne, ali svih se uredno pronalazi na internetu
Tako u Hrvatskoj postoji nekoliko učeničkih servisa koji ne rade te ne funkcioniraju uopće, a uredno ih se poput Učeničkog servisa Maksimir može pronaći na internetu. S kontakt broja koji se može pronaći na web stranici odgovorili su kako oni ne rade već nekoliko godina.
– Nemojte se dati zavarati, čak i neke županije za koje piše da imaju servise, nemaju ih. Registrirani su, ali pola tih servisa ne radi. To su vam takve laži da padnete u nesvjest, ja sam svojevremeno bila toliko ogorčena, pisala sam žalbe i Saboru, i zastupnicima te na razne odbore, no ništa, ističe Ljerka Mikolavčić, voditeljica učeničkog servisa Željezničke škole u Zagrebu, jednog od rijetkih servisa ovakve vrste koji uspješno funkcionira.
Funkcija učeničkih servisa u Hrvatskoj
Naime, učenički servisi funkcioniraju kao posrednici između poslodavca i redovnog učenika srednje škole koji zakonski smije raditi za vrijeme zimskih ili ljetnih praznika. Uglavnom učenici sami pronalaze poslove, a većinom se radi o učenicima strukovnih škola koji su na praksi dok traje školska godina, pa im poslodavac ako su dobri, nerijetko ponudi i da ostanu raditi preko ljeta.
Prije početka rada učenički servis učeniku uručuje ugovor, a poslodavac nakon obavljenog posla ovjerava i dopunjuje ugovor sa stvarnim brojem sati rada i svotom zarade učenika. Učenički servis neto-zaradu učenika uvećava za obvezne doprinose ukupno za pet i pol posto, posebni doprinos za mirovinsko osiguranje za osobe osigurane u određenim okolnostima od pet posto te doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu u iznosu od 0,5 posto. Za svoju proviziju za obavljeno posredovanje, servis uzima 10 posto. To znači da poslodavac mora učeničkom servisu isplatiti neto-zaradu učenika uvećanu za ukupno 15,5 posto.
– Postoji tu jako puno nedostataka, primjerice nije regulirana cijena sata, čak niti prijedlog koja bi bila najniža ili najviša. Imamo probleme i s poslodavcima, primjerice dijete dođe i kaže da ide raditi na određeno mjesto, donese nam podatke od poslodavca, mi napravimo ugovor, a poslodavac taj ugovor više nikad ne vrati. Ne napravi recimo uplatu na ugovor, nego učenika plati na crno, a ugovor ima samo u slučaju da mu dođe inspekcija, objašnjava Mikolavčić, što i nije teško za povjerovati, obzirom da bi poslodavac prema ugovoru, trebao zaradu učenika uvećati za 15,5 posto.
Nedostatak kontrole
Mikolavčić tvrdi da je čak i bilo razmišljanja da se napravi neka udruga kao što ju imaju pravnici, ravnatelji i slično, no i da se to nikad nije zaista dogodilo. Situacija u praksi je i puno gora. Problem s učeničkim servisima dublji je nego što bi se realno moglo očekivati. Počevši od toga da nema organizacije koja ih kontrolira, pa do toga da svaka županija uopće nema učenički servis, dok se s druge strane učenici mogu zapošljavati isključivo pomoću posrednika koji se nalazi u županiji u kojem imaju prijavljeno prebivalište.
– Ne postoji nikakva krovna organizacija učeničkih servisa. Svaka pravna i fizička osoba u Hrvatskoj ako želi, može otvoriti servis i registrirati se te se baviti tom djelatnošću. Međutim, Ministarstvo gospodarstva i poduzetništva je ono koje donosi pravilnik, s čijim je rješenjem 2011. godine izašao novi zakon po kojem više ne možemo kao servis učlanjivati djecu s područja cijele države. Konkretno mi, možemo raditi samo s djecom iz grada Zagreba, ali oni mogu raditi na području cijele Hrvatske. Tako imamo paradoksalnih situacija. Primjerice, dijete koje živi u Zagrebu, a ide u školu u Velikoj Gorici ne može se učlaniti u servis u Zagrebu, nego mora ići u Veliku Goricu. Postoji i problem gdje županije uopće nemaju, niti su oformile učenički servis, pa su ta djeca zakinuta, što nije u redu, ogorčeno kaže Mikolavčić.
Neki rade i protuzakonito
Dakle, zakonom iz 2011. godine, učenicima je ustvari uskraćeno pravo na rad tijekom praznika, doduše indirektno, no to ne umanjuje nemogućost učeničkog rada jer u većini županija jednostavno ne postoji učenički servis. U Osijeku je, kako kaže Mikolavčić, Grafička škola oformila servis u kojem zapošljavaju samo učenike svoje škole, dok ostale odbijaju. To je protuzakonito jer su dužni u servis prijaviti svakog učenika iz županije, bez obzira koju školu pohađao. Voditeljica učeničkog servisa Željezničke škole tvrdi kako to nitko ne kontrolira, osim u Zagrebu gdje još koliko – toliko postoje inspekcijski nadzori, no kaže i da u nadzor nisu došli od 2011. godine, otkada se zakon promijenio.
-U tom pravilniku iz 2011. godine napravljeno je masu promašaja, međutim, pretpostavljam i zašto. Recesija je u zemlji, a da je pravilnik napravljen onako kako treba, nikada se sezonski radnici ne bi zaposlili, nego bi im učenici uzeli poslove jer je poslodavcima to povoljnije. Naravno, ima to i svoju drugu stranu medalje, ali opet mislim da se to moglo na neki drugi način riješiti te da nisu trebali ulaziti u te neke stvari onako kako su ušli, odnosno zakidati djecu na način da im narušavaju njihovo temeljno ljudsko pravo, a to je da oni sami odluče gdje će se učlaniti, u koji servis, a ovo da ih ograničavaju na zapošljavanje u županiji gdje im je prebivalište je prestrašno jer nemaju sve županije učeničke servise. To je van svake pameti, odlučno zaključuje Ljerka Mikolavčić.
