Bicikl je vjerojatno jedan od omiljenih prijevoznih sredstava. Osim što je ekološki prihvatljiv, pomaže u održavanju kondicije i simpatično izgleda, nije teško upravljati njime i dostupan je svima – ako ništa, u rabljenoj verziji.
foto: Unsplash
Ako živite u mjestu koje je ravno, stvarno je šteta ne imati bicikl. Nadamo se da nije potrebno objašnjavati što je bicikl (dva kotača i to), kao što nije potrebno niti nabrajati sve benefite. Odnosno, objašnjavati kako to dobijemo od jednostavne vožnje biciklom od točke A do točke B. Mi ćemo se danas fokusirati na drugu stranu priče, a to je da je bicikl katastrofa.
Kao i kada sjednete za volan auta, na sicu bicikla vi ste ti koji donosite odluke, pravite skretanja i ignorirate neke stvari. Dobar i sposoban vozač je onaj koji adekvatno i brzo reagira na sve moguće smislene i ne smislene stvari koje se mogu dogoditi na cesti. Ali, rijetko kada tako razmišljamo o biciklistima.
Bicikl nam je postao neka kul stvar s kojom se vozimo vikendom u prirodi ili nešto slično. No, bicikl je isto tako i – prijevozno sredstvo. Samim time, aktivan sudionik u prometu. Što znači da i vi kao vozač imate veliku odgovornost. I tu dolazimo do teme, a to jest vožnja biciklom… u gradu. Da, nije ni potrebno objašnjavati – prava horor priča.
Najveći problem s vožnjom bicikla u gradu jest taj što je gotovo pa nemoguće natjerati se krenuti. Kao kad tek položite vozački, ali nećete sada odmah sami voziti se gradom – ne samo zbog vas, već zbog ostalih ljudi s kojima se susrećete. Strah vas je, i to s pravom. I identična stvar, naravno, vrijedi i za bicikl.
Dovoljno vam je da samo to znate kako biste izgubili želju za ikakvom daljnjom vožnjom. Vjerojatno je među najvećim problemima i to što dok vozite, niste skoncentrirani na vožnju ili na nešto trenutno bitno, već na činjenicu da vozite bicikl. Umjesto da pazite na trenutne uvjete i ono što se događa, vi ste u nekom stresu koji još nije niti realna opcija. Ali naravno da se dogodi da taj stres postane stvarnost.
Čim krenete na cestu, primjećujete da ima jako puno biciklista. Puno biciklista znači puno ljudi, a puno ljudi znači kaos na cesti. Ne zato što su tu samo biciklista, već su sada na stazama svi – od onih slučajnih šetača i romobilista, pa do onih koji smatraju da opuštena vožnja biciklom ne postoji – potrebno je da vam adrenalin skoči. Naravno, u takvoj hrpi je apsolutno lako izgubiti se psihički, a zatim i fizički.
Nastavljate dalje i nadate se da će se uskoro situacija prorijediti. Vi nastavljate voziti svojim ritmom u trećoj brzini i zadovoljni ste s time kako napredujete. Povremeno stanete na semaforu, ali zasad nije bilo nikakvih incidenata zbog kojih biste se mogli brinuti. Vi vozite i dalje, a tada nailazite na novi vid problema – loša staza.
Iako velik broj gradova ima predviđene biciklističke staze, a također je i velik broj onih koji te staze koriste, većina staza je u katastrofalnom stanju. Upitno je gdje se još uvije može vidjeti oznaka biciklističke trake, a tamo gdje je ima – što je s cestom? Sve popucano i izdignuto, ne samo da izgleda kao opasnost, već je ozbiljna opasnost za bicikliste, ali i sve na kotačima.
Čak i kada bi se uspjele nekako zanemariti sve ove stvari, ostaje jedna vrlo ozbiljna – vi se vozite među autima. Malo pretjerujemo radi dramskog ugođaja, ali istina je da ako ništa, kada prelazite cestu – doći ćete u kontakt s nekim autom (nadajmo se NE bliskim). I u tim situacijama, postaje ozbiljno.
Automobili su brza i opasna prijevozna sredstva koja svojim pogrešnim reakcijama mogu učiniti puno, puno zla. I tada ne možete reagirati na onoga koji sjedi iza volana automobila, već samo na sebe. Brzo stiskanje kočnice, oštro skretanje ili maksimalno ubrzanje – sve su to situacije za kojima morate moći posegnuti u kratkom roku.
Da biste to uspijevali, potrebno je i da imate tehnički ispravno vozilo (bicikl), ali i iskustvo vožnje cestama. Iako zvuči kao da je samo bicikl u pitanju, u gradskoj vožnji… Zaista nije. Dodajte svemu ovomu još i borbu za mjesto najbliže ulazu. Strah od krađe? Samo neka vam netko pokuša reći da vožnja bicikla u gradu nije horor priča…
