Studentski praznici ilitiga manjak istih

Možemo se složiti da je najljepši dio, ilitiga najljeniji dio praznika upravo ovaj između Božića i Nove godine. Svi su nekako usporeni, gotovo pa ugašeni, skoro ništa se ne događa i napokon imamo priliku za malo odmora, i to onog pravog odmora.

student spavanje
Foto: Lenin Estrada; Unsplash

Studenti su sloj društva koji je poznat po tome da se uvijek ima na što žaliti i kako im je uvijek najgore i najteže, a ja kao jedna studentica, ne mogu nego se složiti s time. Apsolutno nitko osim studenata ne zna koliko nam je teško. Nitko ne prolazi kroz muke i patnje koje nas snalaze i izvana to sve vjerojatno djeluje kao nešto potpuno nebitno, gotovo da nije vrijedno spomena. 

Šaljivi dijagram pokazuje težinu studentskog života

Šalu na stranu, studentski život je istovremeno najbolji period života, ali i jedan od najintenzivnijih. Većina studenata uz to što studiraju, imaju druge obaveze koje su vezane, ili nevezane za studij: od raznih aktivnosti na fakultetu, pa do druženja s kolegama, a možda i povremenim poslom, studentski život je uvijek ispunjen. Rijetko koji student će vam reći da na tjednoj bazi ima jedan dan za sebe.

Najgore je kada su ispitni rokovi, ali možda još i gori je ovaj period prije praznika – što zimskih, što proljetnih, mada su ovi zimski gori. Milijun i jedan kolokvij, pet tisuća seminara i ostale ‘usputne’ obaveze često dovode do toga da si ne možemo priuštiti više od četiri sata sna dnevno, a druženja su svedena na minimum, najčešće na ona po studentskim sobama.

I onda napokon dođu ti dugoočekivani praznici, koji bi nam trebali pružiti trenutak mira, dašak odmora i normalnog života. No kao i sve u životu, to nam se ne ostvari, već se dogodi da se preko praznika još više umorimo nego ostatak godine.

To narušava naš mir

Odlazak doma je često povezan uz druženje sa širom i užom rodbinom, a ta druženja često ne završe najbolje, štoviše… Svi znamo kako izgledaju obiteljska okupljanja. Mi studenti, izmučeni od svega što smo proživjeli u protekla tri tjedna, stvarno se borimo sami sa sobom kako ne bismo eksplodirali i uništili skoro pa svaki odnos unutar obitelji.

Osim velikih obiteljskih okupljanja, uvijek je tu i stres unutar uže obitelji – od stalnih pitanja ‘kako faks?’, ‘kako idu ispiti?’, ‘imaš li koga?’ i ‘jedeš li zdravo?’, pa do sada aktualnih u čije detalje neću ulaziti, zaista je teško sve to prešutjeti i stoički podnijeti.

Ipak, najgora stvar kod studentskih praznika jest ta što za nas, praznici ne postoje. Naravno, postoje u teoriji, tako što su na stranicama fakulteta navedeni datumi kada prestaje i kada počinje nastava, ali u stvarnosti, praznici ne postoje. Kao što je moja prijateljica jednom rekla, ‘nedostaje mi srednja kada su praznici zaista bili praznici’.

Praznici kada ste student samo znači da ćete se moći malo više naspavati i da ćete možda imati dovoljno vremena za obaviti sve što morate, ili barem za riješiti dio zaostatka koje vučete već dva mjeseca.

Stalni stres

Studenti kakvi jesmo, često nam se dogodi da se izgubimo u praznicima i apsolutno ništa ne radimo danima, ali znači li to da se mi tada odmaramo? Naravno da ne. Cijelo to vrijeme, u glavi nam je neprestana misao koja nas proganja i podsjeća na to da moramo nešto raditi, a ne radimo.

I tako se stvara začarani krug iz kojeg se teško izvući: nervozni smo zato što ništa ne radimo, ne radimo ništa zato što nam kronično fali odmora, a kronično nam fali odmora zato što smo nervozni, ilitiga stalno pod stresom. A stalno smo nervozni zato što ništa ne radimo… I tako stalno u krug.

Jedini način za izaći iz toga je napokon stisnuti zube i krenuti rješavati sve probleme koje imamo, koliko god ih imali. Čak i da ne stižemo sve riješiti, veliki je napredak riješiti i jedan problem, pa i da ih imali deset.

Ne zato što smo onda napravili barem jednu stvar, već zato što ćemo kasnije imati jednu stvar manje za obaviti. O da, mi studenti često zaboravljamo da naše obaveze neće nestati ako ih ignoriramo, već se one samo gomilaju. I često zaboravimo da se seminari neće napisati sami od sebe, ili da se zadaće i dalje nisu naučile pisati same.

Gledajte na ovaj tekst kao na motivacijsko pismo, ne vama, već meni samoj. Samu sebe ovim putem želim potaknuti da se napokon bacim na posao i riješim sve obaveze koje sam si zacrtala, ili barem jedan dio istih. A isto želim i vama. Nadam se da ćemo barem dio stvari riješiti u ovom desetljeću…(#dadjokes)

Odgovori