[FOTO] Što su na Domaćinstvu učile naše bake?

Domaćinstvo kao obavezan predmet u hrvatskim je školama ukinut devedesetih godina prošlog stoljeća. Od tada pa sve do danas, brojne su rasprave o tome bi li se taj predmet ipak trebao vratiti u naše škole. Mi smo istražili kako su izgledali prvi udžbenici iz tog predmeta, te što su na Domaćinstvu učile naše bake.

Foto: Martina Gelenčir|srednja.hr

Iako se Domaćinstvo kao obavezan predmet davno ukinuo, u nekim školama kod nas postoji kao izvannastavna aktivnost. Domaćinstvo je, smatra se, važno je ne samo radi učenja vještina potrebnih u svakodnevnom životu, već i razvijanja tzv. fine motorike. Praktični poslovi koji se uče na Domaćinstvu uključuju kuhanje, šivanje, izradu različitih ukrasa i igračaka, pranje rublja i glačanje, vrtlarenje, ali i čitanje deklaracija na proizvodima. Osim toga, Domaćinstvo podučava nekim običajima i tradicijama kojima možda prijeti izumiranje.

Prve domaćinske škole u 30-ima otvarale su se radi porasta rastava braka

Detaljno bilježenje prihoda i rashoda u međuratnom razdoblju

Prva Domaćinska škola otvorena je 1925. u Lovrečini, a osnovale su ju časne sestre. Dvije godine poslije, Domaćinska je škola otvorena i u Požegi. U tim su se školama djevojke bavile svime i svačime- od vježbanja gimnastike i slikarstva, do kuhanja i vrtlarenja. Nerijetko su njihovi radovi završavali na izložbama, a hranom koju su pripremile hranili su se siromašni.

U Zagrebu su se prve Domaćinske škole otvarale također početkom 19. stoljeća, a bile su namijenjene isključivo djevojkama. Osim škola postojali su i tromjesečni tečajevi za djevojke u selima. U međuratno krizno vrijeme stvorila se potreba da privređuju i žene, pa se smatralo kako one zbog posla sve češće zanemaruju dom, okućnicu i obitelj. Kako obitelj ne bi patila, a rastave braka postajale rjeđi slučajevi, u domaćinskim se školama uglavnom učilo kako uskladiti obaveze na poslu i kod kuće.

Najstariji udžbenik koji smo pronašli seže u godinu 1934., a naziva se Moje kućanstvo. Glavna tema kroz čitav udžbenik je kako što bolje i racionalnije raspolagati kućanskim budžetom. Udžbenik savjetuje kako je najvažnije od svega bilježiti troškove kućanstva, jer su domaćice te kroz čije ruke prolazi sav novac u kući. Napravljen je u obliku knjigovodstvenog bloka. U njemu su razne tablice u koje su djevojke mogle unaprijed zapisati i rasporediti svoj dohodak za naredni mjesec, a zvale su se tablice proračuna. Osim tablica proračuna, postojale su i tablice rashoda u koje se detaljno bilježio svaki potrošeni dinar.

Domaćica s planom

Osim novčanih savjeta, domaćice su tu mogle naći sve upute koje će joj olakšati rad u domu, te biti dnevni pomoćnik u vođenju kućanstva. Kako je domaćica morala unaprijed imati predviđene izdatke, tako je unaprijed morala napraviti i plan rada. Udžbenik je sadržavao i upute kako pripremiti gozbe za posebne prilike, i to za svaki mjesec u godini. Uz upute, bili su tu i recepti uz koje je stajala slika u boji.

Osim takvih, stoje i recepti i prijedlozi menija za čitavu godinu, a opet u svrhu što bolje raspodijele prihoda. Postojala su i uputstva kako koristiti i održavati kuhinjske aparate poput štednjaka na plin, koji je tada bio novost. U poglavljima praktičnih savjeta domaćice se uči kako što bolje sačuvati hranu od kvarenja , npr. mlijeko se ljeti čuva tako da se prokuha i u njega se stavi malo sode bikarbone, a ostaci ribe tako da se poliju uljem i octom.

– Maslac je ljeti dobro držati u hladnoj vodi i vodu često mijenjati. Najbolje su za maslac zemljane posude, koje se baš za tu svrhu prodaju u trgovinama, savjetuje udžbenik.
Ovaj je udžbenik očigledno pisan za zagrebačke škole, budući da na samom kraju sadrži popis starih i tada novih, izmijenjenih naziva zagrebačkih ulica kako bi se domaćice što bolje snašle u gradu.

‘Uzgajanje same sebe’

Drugi dostupan udžbenik za Domaćinstvo bio je onaj iz 1937., a zvao se Knjiga za domaćicu. Isto kao i prethodni, a i vidljivo je iz naziva udžbenika, pisan je samo za djevojčice i djevojke. Međutim, za razliku od udžbenika iz 1934., ovaj se malo više okreće prema samoj ženi i pomaže joj da shvati samu sebe. On odgovara na pitanja kako nastaju strasti, o duševnom stanju žene, samosvijesti te osvještava da zanimanje domaćica nipošto nije sramotno. Uči djevojke kako žena ne bi trebala biti podređena mužu, već treba biti njegova pomoćnica i savjetnica, kao i on njen. Ako to nije, muž će razumijevanje naći izvan braka. Osim toga, potiče djevojke da se obrazuju, jer je obrazovanje važno. Udžbenik se okreće i brizi o zdravlju te fizičkom izgledu. Opisuje kako pravilno disati, koliko je odmora u danu potrebno, te daje savjete o njezi kože ruku i slično. Tako savjetuje korištenje kozmetike iz kućne radinosti. Npr. savjetuje se za čišćenje zubi živo vapno i mlaka voda te liječenje, a ne vađenje bolesnih zubi.

– Ako zub boli, ne valja ga odmah vaditi, kako to na selu općenito rade različni seoski nadriljekari i ‘barbiri’. .. Tako mnoge seljačke djevojke vade i sasvim zdrave zube da mogu umetnuti zlatne umjesto njih. Zlatni zubi na selu su moda, a ne potreba… Ni najzdravijim zubima ne smijemo drobiti orahe i lješnike, piše u ovom udžbeniku, uz dodatak da je najbolje domaće sredstvo za čišćenje zubi pročišćena kreda i pepeo lipova drveta.

U udžbeniku se spominju i savjeti za buduće majke, kako se brinuti o djetetu, pravilno ga hraniti, kupati i držati i slično. Isto kao i udžbenik iz 1934. sadrži upute za vođenje troškova kućanstva, brigu o čistoći kućanstva i recepte za neka jednostavna jela. Na kraju se udžbenika nalaze reklame za neke poznate zagrebačke obrte.

Kako su udžbenici i lekcije u udžbenicima iz Domaćinstva izgledale tridesetih, pogledajte u našoj zanimljivoj foto-galeriji.

Odgovori