Student Mario već 8 dana prosvjeduje na ulicama Novog Sada: Ovo je njegova priča

Prije tjedan dana, studenti su u Srbiji pokrenuli prosvjede u preko 20 gradova. Pridružili su im se i ostali građani i svi zajedno traže promjene. Kažu, protestiraju protiv diktature, a sinoć su osmi put izašli na ulice. Jedan od gradova u kojima se prosvjeduje jest i vojvođanski Novi Sad. U Novom Sadu živi Mario Kovač, 23-godišnji student Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Kada završi fakultet, Mario želi specijalizirati pedijatriju, kaže, rad s djecom ga ispunjava. Razmišljajući i o svojoj budućnosti, uz tisuće studenata i građana, digao je glas. Ovo je njegova priča o tome zašto već osam dana prosvjeduje na ulicama svoga grada.

Mario Kovač

– Znaš što Dora, prosvjedujem zato što ne želim otići iz svoje zemlje, želim ostati ovdje. Želim se boriti za normalnu Srbiju u kojoj ću moći naći posao, u kojoj zdravlje i zdravstvo neće biti SNS, u kojoj nećemo morati slati SMS-ove da bismo spašavali živote djece, u kojoj će nam omogućiti da se obrazujemo i da radimo na sebi. Ne želim za 10 godina biti liječnik koji će primati mito da bi mogao normalno živjeti. Ne želim ići u Njemačku liječiti djecu, želim liječiti djecu u Srbiji. Želim da moja zemlja bude uređena, normalna zemlja. Moj je osnovni cilj borba za pravednu zemlju u kojoj ću moći raditi, u kojoj ću moći odgajati svoju djecu i u kojoj će moji roditelji jednoga dana moći uživati, a ne raditi u penziji, priča mi Mario, sestrin prijatelj kojeg sam upoznala prošle godine u Italiji, tijekom njihovog nezaboravnog iskustva studentske razmjene. Prvi put pričam s Mariom na ovaj način i o ovakvim temama.

Kaže mi, osjeća se ljutito, izdano, iznevjereno. Kaže mi da se od onog 5. oktobra, kada je srušen Milošević i kada su svi mislili da će ići na bolje, u Srbiji ništa ne mijenja. Nešto se bilo pokrenulo s Đinđićem, priča mi, ali od njegova ubojstva, sve ide samo na gore.

Najnoviji val nezadovoljstva u Srbiji, potaknuli su rezultati predsjedničkih izbora, održanih u nedjelju, 2. travnja. U prvom krugu, s oko 55 posto glasova, pobjedu je odnio Aleksandar Vučić, srpski premijer. Poput već viđenog scenarija u Rusiji, premijer se ‘seli’ na predsjedničku poziciju. I to samo godinu dana nakon parlamentarnih izbora.

Prljava kampanja

Priča mi Mario da je Vučić još 2016. pričao da se neće kandidirati na predsjedničkim izborima. U veljači ove godine mijenja ploču i objavljuje kandidaturu. Kreće u kampanju, posjećuje i otvara tvornice, razna gospodarstva, siječe svečane vrpce…sve ono dosadno i bljutavo što se već radi u kampanjama, no i dalje u funkciji premijera.

– Ustvari ne znaš predstavlja li on sebe kao premijera ili kandidata za predsjednika. U vijestima, prije svega na RTS-u (op.a Radio-televizija Srbije), najveći dio, na primjer 5 do 10 minuta prikazuju njega kao premijera, onda ga oko 5 minuta prikazuju kao predsjedničkog kandidata, a svi ostali kandidati dijele minutu-dvije u prilogu u toku Dnevnika. Ma prljava kampanja, priča Mario i dodaje još jedan primjer uobičajenog, pristojnog političkog ophođenja u Srbiji. Suprugu Vuka Jeremića, jednog od predsjedničkih kandidata na izborima, vladajuća (Vučićeva) stranka SNS optužila je, ni manje ni više, da upravlja cjelokupnim narko tržištem u Srbiji. Inače, radi se o dugogodišnjoj novinarki.

Prljavi izbori i jedan voz

Nakon prljave kampanje, uslijedili su – prljavi izbori. Počinje mi Mario objašnjavati kako izgledaju prljavi izbori u Srbiji i prvo spominje nekakav bugarski voz. Pitam ga jer nisam sigurna jesam li dobro čula, bugarski voz?

– Bugarski voz, kako nisi čula za to! To ti je ovako, imaš osobu koja je na izbornom mjestu, na primjer direktor izbornog mjesta; on kad se otvori biračko mjesto uzima jedan izborni listić da nitko ne primjeti, sakrije ga i iznese ga izvan biračkog mjesta. Vani, podalje od biračkog mjesta, zaokružuje kandidata na listiću i daje ga osobi koja najčešće čeka u autu u blizini biračkog mjesta. Ta osoba ide glasovati i sa sobom, naravno skrivenog, nosi taj već zaokruženi listić. Potom na biračkom mjestu dobiva svoj listić i onda iza paravana svoj izborni listić koji je dobio sakrije i spremi, a ovaj listić koji je dobio već zaokruženog, njega ubacuje u glasačku kutiju. On dalje iznosi nezaokružen listić i daje ga sljedećoj osobi, na brzinu me Mario provozao bugarskim vozom.

Pitam ga zašto ljudi to rade. Kaže, dobiju neke novce za to i dodaje da su ljudi najčešće ucijenjeni, primjerice radnim mjestom – imaju ljudi obećano da će dobiti posao ili će ga pak izgubiti ako to ne naprave. Neki su se čak morali potpisivati na svoje listiće da bi se znalo da su glasovali, a neki su ih morali fotografirati kako bi dokazali za koga su glasovali. Ovo mi zazvoni nešto poznato, zaustim da ispričam Mariu o najpoznatijoj studentici u Hrvata koja također fotografira svoj ispunjeni glasački listić, ali pustim ga da dalje priča.

Sendvičari

– Na Twitteru se pisalo da su ljudi za glasovanje dobivali sendvič, vodu i tisuću dinara, što ti je manje od 10 eura. E, a imaš i, kako ih mi zovemo, sendvičare, to jest, botove, ljude koji rade za vladajuću koaliciju. I prethodna vlast je imala te botove, a jedan je pred par godina dao intervju, čitao sam to, u kojem je rekao da je bot. Njegov posao bio je da traži vijesti gdje se piše o vladajućoj koaliciji i da ih komentira pozitivno, da lupa pluseve ili minuseve na komentare, a za to dobiva dnevnicu od 1500 dinara, sendvič i vodu. Zbog toga se zovu sendvičari, kaže mi Mario i istovremeno šalje fotke sendviča s prosvjeda uz poruku ‘svako zaslužuje više’.

Svako zaslužuje više, i sendvičari foto: Mario Kovač

Nastavljamo o makinacijama s glasovima na izborima. Kaže da su iz izbornog stožera drugoplasiranog kandidata, Saše Jankovića (dosadašnji pučki pravobranitelj), prošli tjedan tražili ponovno prebrojavanje listića. U petak im je to odobreno i dobili su šest sati da prebroje 50 vreća. Izbrojali su ih 25 i u njima dokazali nelogičnosti, primjerice, da je na jednom izbornom mjestu bilo upisano više od 500 glasova no što ih je fizički bilo u vreći. Gledam srpske medije, prenose da je Vučić potencijalno ukrao skoro 320 tisuća glasova.

Ekipa koja dobro pegla rezultate

Nakon ponovnog brojanja glasova Jankovićeva stožera, u nedjelju je RIK (Republička izborna komisija) uprizorio javno brojanje glasova. Prema reakcijama s društvenih mreža i Marijevu pojašnjenju, pravi kazališni komad.

– Bila si na glasanju, znaš kad dobiješ taj veliki glasački listić, onda ga presavineš, smotaš i ubaciš u kutiju, on bude ispresavijan. E vidiš, oni su brojali listiće koji su bili savršeno glatki, ravni papiri. Pa je po njihovom ispalo da su, svih tih više od 500 glasova što ih ustvari nije bilo, sada u biti tamo. Tako da su ispeglali rezultate pa se trenutno na Twitteru svi zajebavaju da RIK dobro pegla rezultate. Na kraju je ispalo da je propust sa ‘samo četiri glasa’,što je opet propust, i jedan glas dovoljan je da se ponište izbori na izbornom mjestu. Ali oni nisu ništa uradili po tom pitanju nego je ispalo da ovi iz Jankovićeva stožera lažu, priča mi Mario o izbornoj peglaoni u Srbiji. Kasnije Mario ritvitne na svoj profil tvit s primjerom ispeglanog listića pa malo gledam. Stvarno popeglano.

Aleksandrova računica točno u broj

Vraćamo se kronološki u priču, nakon što sam donekle stekla dojam o razmjerima izborne krađe. Izbori su, dakle, održani 2. travnja. Već 3. travnja, u ponedjeljak, počinju prosvjedi. Taj se ponedjeljak u Novom Sadu okupilo relativno malo ljudi, kaže Mario stotinjak. Priča, skupili se studenti na glavnom trgu, uz nešto transparenata, držali govore, pričali su, diskutirali o svemu što se događa, kako se osjećaju, što žele promijeniti u državi. Usuglasili su se da su protiv diktature i da je potrebno promijeniti stanje od temelja. Pozvali su putem Facebooka sutradan na drugi skup, okupljanje je bilo u studentskom gradu, ljudi su se odazvali i tu je počeo prvi veći skup u Novom Sadu. Odatle je krenula prva prosvjedna šetnja gradom. Pitam, o koliko ljudi pričamo.

– Pa bude u prosjeku 5 do 8 tisuća, a u nedjelju je bilo najviše dosad, procjene kažu 10 tisuća ljudi. U Beogradu, koliko znam, svaki dan se skupi do 10 tisuća ljudi. U subotu je bio veliki, zajednički prosvjed sindikata policije, sindikata vojske i građana iz cijele zemlje u Beogradu. Nezavisne kuće, poput N1 i Al Jazeere procjenjuju da je bilo između 80 i 100 tisuća ljudi, a naš premijer je rekao da je bilo točno 8.400, ni manje ni više, priča mi o prosvjednim aktivnostima i brojkama.

Kaže Mario da su režimski mediji o prosvjednicima-studentima u početku pisali i prikazivali ih kao šaku jada, huligane, narkomane i neradnike. Zakačim se još malo na medije pa mi Mario izdvoji dnevni list Danas. Veli, jedine su to novine koje se na predzadnji ili zadnji dan kampanje nisu ogrnule reklamom Aleksandra Vučića. U financijskim su problemima, a na Twitteru pronalazim njihov tvit kojim nude pretplatu. Za 1644 dinara, točnije, 98 kuna, osigurali ste si mjesečnu pretplatu na Danas.

‘Mama ti je pijani narkoman i neradnik’

Pričamo dalje o njihovoj ‘šetnji’, povorci po gradu. Na određenim punktovima, primjerice ispred Banovine-Vlade pokrajine Vojvodine, stanu i svi, cijela povorka, zajedno radi ‘onesvesti se’. Pitam Maria o čem se radi, kaže da se sprdaju na lika iz publike koji je u nekoj TV emisiji gdje je gostovao Vučić, simulirao nesvjesticu. Veliki i hrabri Vučić, dakako, prvi mu je priskočio u pomoć. Pojašnjava mi Mario, lik je inače sudjelovao u Vučićevim izbornim reklamama. Pa tako onda cijela povorka, u maniri onog stadionskog vala, izvodi ‘onesvesti se’. Osim toga, tko se boji vuka još?!

Ispred zgrade RTV-a (op.a Radio-televizija Vojvodine) stanu i traže ‘live’, da ih snimaju uživo. Osebujni su im i transparenti. ‘Mama ti je pijani narkoman i neradnik’, ‘Nećemo sendviče’, ‘Vučiću vejderu’, ‘Mali Alek, budi drug pa okreni drugi krug! Ali ne za 35 godina’, ‘Mali Alek veliki peder’, samo su neki od njih. Prošli tjedan, tijekom jedne od povorki kroz grad, u dijelu trase ugasili su im javnu rasvjetu. Kaže Mario, valjda da izazovu košmar, nemir među ljudima. A onda su, kako poetski kaže tvit, studenti donijeli svjetlost.

‘Mi smo budućnost ove zemlje, a oni su prošlost’

Pitam Maria zašto misli da je bitno da su sve ovo pokrenuli studenti, u srpskim medijima poznatiji kao šaka neradničkog, narkomanskog jada.

– Zato što na nama svijet ostaje, ne ostaje svijet na ovim matorima koji sjede u skupštini, gdje ne rade ništa osim po diktatu. Mi smo budućnost ove zemlje, a ne oni. Oni su prošlost, oni bi trebali biti u povijesti ove zemlje, a ne u budućnosti. I ne bi trebali više odlučivati ni o čemu, jer su oni doveli ovu zemlju do gdje jesu. Neka se povuku i daju nama da pravimo zemlju po svojoj mjeri, kaže mi i doda da imaju podršku roditelja i starijih kojima je isto dosta. Prije svega, života u melankoliji.

Zaključuje mi Mario da protestiraju protiv tiranije i svega što se događa u Srbiji unatrag dobrog broja godina.

– Ovo više nije samo protiv izborne krađe, ovo je protiv diktature, kaže Mario.

U nastavku pročitajte sve opće zahtjeve prosvjednika u Srbiji.

Odgovori