Pretraga

Objavljena nova rang lista najboljih sveučilišta za 2023. godinu: Četiri naša se našla na njoj

CWUR – Center for World University Rankings objavio je listu najboljih sveučilišta na svijetu za 2023. godinu i na njoj se nalaze četiri naša sveučilišta – Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Rijeci i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Najbolje je plasirano naše vodeće i najveće, zagrebačko sveučilište, koje je zauzelo 528. poziciju i tako se svrstalo, prema izračunu autora ove rang liste, među 2,6 posto najboljih u svijetu. Posljednjih par godina naša su se sveučilišta našla na ovim listama, a rang je sitno varirao za najviše nekoliko desetaka mjesta.

zgrada rektorata sveučilišta u zagrebu iz žablje perspektive

Foto: srednja.hr

Center for World University Rankings, skraćeno CWUR, izbacilo je svoju rang listu najboljih sveučilišta na svijetu za 2023. godinu. Na njoj se nalaze četiri naša najveća sveučilišta.

Sveučilište u Zagrebu zauzelo je 528. poziciju i time se nalazi u 2,6 posto najboljih, Sveučilište u Splitu 837. poziciju i time ulazi u 4,1 posto najboljih, Sveučilište u Rijeci 1.588. poziciju čime spada u 7,8 posto najboljih, a Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 1.925. poziciju pa je tako plasirano u najboljih 9,4 posto na svijetu, kako je izračunao CWUR.

Prošle je godine na istoj listi zagrebačko bilo malo lošije rangirano, kao i osječko, a splitsko i riječko zauzeli su bolje plasmane. Prije dvije godine zagrebačko, splitsko i riječko imali su bolji rang na listi, dok je osječko bilo lošije. Naglasimo da se radi o razlikama od svega nekoliko desetaka mjesta pa ne možemo govoriti o značajnom poboljšanju ili pogoršanju plasmana.

Izdvojeni članak
zgrada sveučilišta u zagrebu (lijevo) i zgrada sveučilišta u splitu (desno)

Izašla je nova rang lista, na njoj dva naša sveučilišta: U ovoj disciplini smo 99. najbolji na svijetu

Što se boduje na ovoj listi?

CWUR na svojim stranicama navodi kako koriste četiri grupe objektivnih, robusnih indikatora prilikom evaluiranja najboljih sveučilišta u svijetu. Prva grupa kriterija odnosi se na kvalitetu obrazovanja, a CWUR to mjeri po broju alumnija, dakle bivših studenata sveučilišta, koji su ostvarili značajnija akademska postignuća. To se boduje s 25 posto, a u obzir se, prilikom bodovanja, uzima veličina ocjenjivanog sveučilišta. U drugom redu mjeri se zapošljivost alumnija po broju bivših studenata koji se nalaze na visokim izvršnim funkcijama među najvećim svjetskim tvrtkama, opet ovisno o veličini sveučilišta. I taj se aspekt boduje s visokih 25 posto.

Deset posto ide na kvalitetu nastavnika, što se mjeri po količini znanstveno-nastavnog osoblja koje je ostvarilo značajna akademska postignuća, ovisno o veličini sveučilišta. Zadnja, četvrta grupa odnosi se na istraživanje. Tako po deset posto ide na znanstvenu produktivnost, odnosno broj objavljenih znanstvenih članaka; broj članaka u najkvalitetnijim časopisima; broj članaka u najutjecajnijim časopisima; te deset posto na količinu dobro citiranih znanstvenih radova.

Izdvojeni članak
sveučilište zgrada

Naša sveučilišta često se hvale da su među najboljima: Stručnjakinja pojašnjava problem s tim ljestvicama

‘Svaka ljestvica pati od nekoliko problema’

Valja napomenuti da rangiranja sveučilišta na svijetu nužno obuhvatni referentni okviri za kvalitetu i relevanciju pojedinog sveučilišta. Kako nam je onomad pojasnila sociologinja i stručnjakinja za metodologiju društvenih istraživanja Marija Brajdić Vuković, komentirajući CWUR i Šangajsku rang listu, rangiranja češće motiviraju politički i ekonomski razlozi, a tek rjeđe znanstveni.

Štoviše, svaka ljestvica, objasnila nam je tada Brajdić Vuković, boluje od nekoliko problema. Prvi je taj što stvara hijerarhiju po nekom principu preko različitih domena, pri čemu ne uzima u obzir različitosti konteksta u kojemu su nastali inputi za njihove indikatore. Tako mjerenje zamišljeno i prezentirano kao ‘objektivno’ postaje u sebi subjektivno. Moglo bi se reći, kazala nam je, da je to ‘nametanje suviše jednostavnog okvira kompleksnoj stvarnosti’.

– Drugi problem je što mjereći nešto, a izostavljajući nešto drugo izrazito potiče ili ne potiče razvoj pojedinih tipova istraživačkih i objavljivačkih praksi koje postaju same sebi svrhom. Drugim riječima, mjerenje im postaje najvažnija svrha, obrazložila nam je Brajdić Vuković posljedice pretjeranog isticanja ovakvih ljestvica.

Kada bi izdvajala neku ljestvicu, naglašava, kao poticaj za unaprjeđenje unutarnje kvalitete sveučilišta, onda bi jedina takva bila CWTS Leiden.