Razočaranje zvano prvi tjedan ljetnog semestra i šest razloga zašto je teže nego u zimskom

Iako se zove ljetni, dobar dio ljetnog semestra nije ljetni. Ovisno o tome kakva je godina, zima se nekad produži pa ostane i do polovice ljetnog semestra. Ono što je sigurno jest da prvi tjedan ljetnog semestra nikad ne izgleda kao da je ljeto u pitanju.

Studentski dom S. Radić u Zagrebu | foto: Dominik Smolak; srednja.hr

Sivilo obavijeno hladnim vjetrom ili teškom kišom, ljudi u svojim kaputima koje jedva čekaju zapaliti jednom kada napokon dođe vrijeme za kratke rukave i studenti. Naspavani, odmorni studenti. Rijedak prizor, nešto poput djeteline s četiri lista, samo što naspavani student ne donosi sreću, barem ne onima koji ga primijete.

Za sve koji nisu sigurni što žele upisati: Studenti pričaju kako im je na kojem faksu

Naravno, ta naspavanost će potrajati eventualno do trećeg dana ‘predavanja’, nakon čega se vraćaju podočnjaci, umor, stres, i sve ostalo što ide uz studentski lifestyle. Ispred zgrada fakulteta se tako skupljaju studenti i motaju cigarete, prepričavaju si kako su se dobro naspavali i odmorili, ali i kako totalno nisu spremni za novi semestar. A kada su studenti spremni za bilo što?

Ljeto nas uvijek podsjeća na ljeto u trećem osnovne, kada nismo imali nijednu brigu u životu osim toga hoćemo li poslijepodne provesti na najbližem igralištu ili gledajući omiljenu emisiju na televiziji. I onda čim se spominje ljeto, svima nam se u glavi stvori ta prekrasna slika i sve je odmah lakše. Pa tako i ljetni semestar.

Ne sviđa nam se ovo

Samo što nije. Ljetni semestar je možda i teži od zimskoga, i to zbog nekoliko razloga:

  • Lijepo vrijeme koje nas odvlači od učenja
  • Hrpa predmeta koji su ostali od zimskog semestra
  • Čini nam se kraćim, a nije
  • Stres jer nam je vruće i mi bismo samo išli na more
  • Panika oko traženja smještaja za sljedeću godinu
  • Panika oko odlaska na sezonu

Zaista postoje milijun i jedna obaveza u ljetnom semestru, kojih jednostavno nema u zimskom. Ili ih ima, ali ih mi samo prebacimo, tako je to ipak nešto lakše. Dok ne dođe taj trenutak, onda nam nije lakše.

Prvi tjedan ljetnog semestra je baš tu da nam razbije sve iluzije koje smo si stvorili preko kratke (ili dugačke) pauze koju smo imali između dva semestra. Kad već nakon tri dana shvatite da ne možete držati tempo sa svim predavanjima i zadaćama, odmah odustanete od genijalne ideje da ćete ovaj semestar ciljati na prosjek.

Druga stvar koja nas odmah pusti jest taj osjećaj mira koji smo imali u pauzi. Ne postoji ljepši osjećaj nego gledati seriju bez onog malog unutarnjeg glasića koji nam govori ‘čeka te učenje hehe’ ili ići spavati bez namještene budilice za tri sata. Naravno, vremenom se naviknemo na sve pa nam je tako šest sati sna luksuz, a čak i kada nemamo budilicu, probudimo se sami od sebe. Zašto? Zato što život nije fer.

Prilika, opa… i ipak ništa

Osobni favorit mi je kada mislite da sada imate stvarno prezanimljive kolegij i ono super, sada napokon radimo nešto što me zanima. I onda dođete na predavanje i shvatite da ipak ne. Čak vam se čini da bi predmet mogao biti i ekstremno težak, uz to što je ekstremno dosadan.

I da, možda većinu svih tih stvari doživimo i prvi tjedan u zimskom semestru, ali opet, nije isto. Tada barem postoji ono uzbuđenje oko povratka na studij, druženja s ekipom i na kraju krajeva, gotovo pa uvijek bude lijepo vrijeme.

A sada… ništa. Samo smo se vratili odbrojavanju dana do kraja ljetnih rokova i nadamo se da ćemo nekako preživjeti. Za sada je upitno, ali valjda će biti bolje…

Odgovori