Pa riba nije meso! – Komentari kojih sam se naslušala kao veganka

Bez obzira na to jesi li se na to odlučio radi poboljšanja vlastitog zdravlja, empatije prema životinjama, pomaganja planetu ili nečeg drugog, ako si vegetarijanac (ili još gore, vegan!) u Hrvatskoj, vjerojatno ćeš kod ljudi naići na svakojake reakcije jednom kad te “prokuže”.

foto: Pixabay

Ne znam za tebe, ali ja obično izbjegavam biti ona osoba koja počne svaki razgovor sa “Znaš, ja sam ti vegan”, ulazeći pritom u besciljne rasprave. Dapače, tu svoju stranu skrivam što je duže moguće, no u jednom trenutku se nađeš s društvom u restoranu i koliko god tiho pokušaš konobaru dati do znanja da ti slože ovu salatu bez piletine, odjednom su sve oči za stolom uprte u tebe.

I dok su neki komentari na pozitivnoj, šaljivoj strani pa im se i sama nasmijem, neke od situacija u kojima se znam naći zbilja nisu ugodne. Evo mojeg iskustva s prijateljima, bakama, konobarima i neznancima koji baš ne podržavaju moj izbor.

Prijatelji

Dobro, razgovor o ovoj temi znao se zahuktati i u mojem najužem krugu prijatelja, no budući da su mi oni baš to, prijatelji, prihvatili su me kakva jesam – donekle. Zato osim što su počeli stvarno obraćati pozornost na čitanje sastojaka na pakiranjima hrane koju mi nude, redovito sudjelujem u vrlo kreativnim izljevima šala na svoj račun, na primjer:

“Gle, livada! Koliko zelenila! Jesi za kakav snack, večeru? Da te odvedemo na ispašu malo?”

“A ti ne žališ biljke? Znaš kak njih boli dok ih čupaš, samo ti ne čuješ dok one vrište…”

“Piješ bijeli čaj? Znaš da ti se to radi od mlijeka u prahu?”

I naravno, ona tipična “Kad bi napravili…, bi pristala to jesti?”, na primjer:
“A ako ti spečemo krumpir u istom protvanu s piletinom, jel bi ga jela?”

P.S. Pripremi se na to da će ti svaki rođendanski poklon od sada sadržavati barem jedan komad povrća omotan ukrasnim papirom.

Bake

Potvrđeno: Vegeterijanci žive dulje od mesojeda

Baka se jednostavno mora staviti u posebnu kategoriju kad je riječ o hrani. Rijetko tko može reći da se ikada vratio od bake prazna želuca. Dapače, kod njih uvijek vlada takvo izobilje (koje uvijek kao da čeka samo na nas) da ne znaš jel’ teže to sve nekako natrpati u sebe ili gledati razočaranje na bakinu licu kad odbiješ dvjestoti komad kolača koji stavi pred tebe. Zato je cijelu tu priču s veganstvom najškakljivije prezentirati upravo njoj. Evo nekih tipičnih izjava koje ćeš imati priliku čuti od svoje bake ako ikad odlučiš postati vegetarijanac ili vegan:

“Alergična/prehlađena/tužna/pospana si? To ti je od te tvoje vegetarijanije.” Badava moje “ne, baka, ambrozija je, ko i svako ljeto do sad…” (Umjesto toga, od sada svaki put kad počnem šmrcati, trčim u mesnicu po lijek.)

“Dijete drago, jedeš li ti išta? Nigdje te nema!” (Inače, upravo sam pojela dva tanjura slanutka i ne mogu zakopčati hlače, aliii… hvala na komplimentu, valjda?)

“Ja ne znam ko te na to uspio nagovoriti, sigurno neki tvoj momak… Ne daj se!” (Ma naravno, muškarci su krivi za sve.)

I ono najgore, kad ih posjetiš pa cijelo vrijeme nervozno šeću po kuhinji u panici jer ne znaju što ti sljedeće staviti na tanjur:

“EVO, IMAM TI BADEME!”

Konobari

Uh, ovo zna biti neugodno. Najgore je dok se nađeš u situaciji kad moraš pregovarati s konobarom koji kao da nikad nije ni čuo za riječ vegetarijanac, a kamoli za vegane. Tako se moja maturalna večera brzo pretvorila u komediju kad je konobarica, nakon što sam provela beskrajne minute u preklinjanju neka mi samo donese pomfri ili bilo kakvo povrće bez ičega, na što mi je ona živčano odgovarala “Pa što ti hoćeš???”, pred mene stavila tanjur s različitim vrstama sira i vrlo zadovoljno izjavila: “Evo, ovo ti je sve bez glutena!”. No, na kraju se sve riješilo kad se netko od njih sjetio da ja zbilja jesam zvala tjedan dana unaprijed da ih zamolim za poseban meni, na što su oni pristali. Slična se situacija dogodila i na maturalcu… A jednom je konobar cijelu večer vrlo izravno pokazivao gađenje i bijes kad sam naručila vegetarijanski burger s njihovog jelovnika. No, iako se ovakve situacije događaju više nego što bi trebale, većina je konobara uglavnom vrlo srdačna i spremna na kompromis.

Neznanci

Što reći, ne poznajem ih baš dobro, ali zato oni znaju što je najbolje za mene.

“Ne jedeš ni ribu? Pa to nije meso!”

(A-a… A koje točno kriterije životinja treba zadovoljavati da bude meso?)

“Ti ćeš se, mala, razboljeti.”

(Uh, da… Puno energije, dobro raspoloženje, normalna kilaža??? To su prvi simptomi!!!)

“Životinje su stvorene da ih ubijamo!!!”

(Okej, okej, samo vi dajte.)

“Ojoj, jadna, to su te tvoji doma natjerali?”

(Totalno. Jer nisam sposobna sama donositi vlastite odluke.)

“ALI SIIIIR!”

ALI HUMUSSSSS!

Da… Već sam više puta razmišljala o tome da jednostavno počnem govoriti da ne podnosim laktozu ili da imam neki rijetki poremećaj zbog kojeg ne smijem jesti meso… Ponekad nije lako, a mislim da stvarno nije fer da se zbog svojih stavova moramo svako malo crvenjeti ili, još gore, braniti od napada ljudi koji u mnogim slučajevima nisu ni približno dovoljno informirani da s takvom nepopustljivošću progovaraju o tim stvarima. Ako mi svoje mišljenje ne smijemo nametati njima, zašto bismo morali trpjeti njihove prodike? Na kraju ih je najbolje jednostavno zanemariti, biti ponosan zbog svoje dosljednosti i zaputiti se s prijateljima do najbliže livade… ups, mislim, menze! (Tamo će se sigurno naći nešto za mene.)

Odgovori