Danas je sve popularnije učiti kroz simulaciju: Bili smo na jednom faksu gdje je to sastavni dio nastave

Tehnologija nam danas omogućava brojne stvari kojima možemo poboljšati naš život. Od pripreme hrane, obavljanja raznih aktivnosti do obrazovanja, nove tehnologije su pronašle način na koji još više mogu oblikovati živote ljudi. Posebno je zanimljivo vidjeti na koje je sve načine tehnologija ušla u nastavu, onu na fakultetima, te što studenti sve mogu vidjeti i naučiti tijekom studiranja. Tehnologija koju je Fakultet prometnih znanosti uspješno implementirao u svoju nastavu je simulacija, a mi smo išli provjeriti kako se to odvija i što sve studenti mogu naučiti kroz simulaciju.

Studenti Nikolina i Bernard pokazali su nam kako izgleda nastava sa simulacijama | foto: srednja.hr

Fakultet prometnih znanosti na preddiplomskoj razini održava tri studija: Promet, Aeronautika te Inteligentni transportni sustavi i logistika.

Obišla sam tri laboratorija Fakulteta prometnih znanosti: Osim što sam se zabavila, otkrila sam čime se bave

Na studijskom programu Promet izvode se smjerovi Cestovni promet, Željeznički promet, Vodni promet,

Zračni promet, Poštanski promet, Informacijsko-komunikacijski promet i Gradski promet. Na programu Inteligentni transportni sustavi i logistika izvode se smjerovi Inteligentni transportni sustavi i Logistika. Na studijskom programu Aeronautika izvode se moduli Pilot, s usmjerenjima Civilni pilot i Vojni pilot te smjer Kontrola leta.

Ovaj fakultet je tehničkog usmjerenja, što znači da se nastava najvećim dijelom sastoji od računanja, modeliranja, izrada nacrta i projekata prema određenim parametrima i slično. Zato se dio nastave odvija u laboratorijima, gdje studenti ono što na nastavi nauče mogu primijeniti u praksi, odnosno vidjeti rezultate svega onoga što su izračunali i obradili. U tome im uvelike pomažu simulacije s kojima se susreću tijekom svoje nastave, a koje im daju privid kako to izgleda u stvarnosti te ih tako i priprema na ono što ih čeka jednom kada dobiju diplomu.

Posjetili smo dva laboratorija za simulaciju ovog fakulteta – Laboratorij za simulaciju leta te Laboratorij za simulacije u logistici.

Vežite se, polijećemo!

Prva postaja ovog izleta bio je aerodrom Lučko, gdje se nalazi Zavod za aeronautiku, unutar kojeg se nalazi i Laboratorij za simulaciju leta. Kako mu samo ime kaže, u ovom laboratoriju studenti se pomoću simulatora leta upoznaju sa svim procesima koje trebaju poznavati jednom kada postanu piloti.

U simulatoru leta studenti uče sve procese koji se događaju tijekom leta na različitim zrakoplovima | foto: srednja.hr

Sve oko i unutar simulatora objasnio nam je Petar Andraši, inače voditelj Laboratorija za simulaciju leta, asistent u Zavodu za aeronautiku Fakulteta prometnih znanosti te instruktor letenja.

– Na ovom simulatoru studenti ne vježbaju tehniku pilotiranja jer se to radi u zrakoplovu. Ovaj simulator nije pokretan pa ne postoji efekt upravljanja zrakoplovom, odnosno kretanja zrakoplova i zato budući piloti to rade u pravom zrakoplovu u zraku. Ali baš zato na ovom simulatoru mogu proći kroz i naučiti sve procedure koje se događaju tijekom leta zrakoplova, rekao nam je Andraši.

U ovom simulatoru studenti vježbaju i prolaze kroz sve moguće uvjete u kojima se mogu naći tijekom pravog leta, odnosno uče koje procedure je potrebno napraviti s obzirom na uvjete u kojima se mogu pronaći, kao što su uvjeti smanjene vidljivosti i slično. Također, moguće je simulirati situacije otkazivanja nekih motora ili drugih dijelova aviona, a sve u svrhu kako bi budući piloti bili spremni za apsolutno sve uvjete i situacije u kojima se mogući pronaći u budućem profesionalnom životu.

Zanimalo nas je gdje je prvi doticaj studenata s avionom – u simulatoru ili avionu. Na naše iznenađenje, odgovor je bio avion.

Kao autoškola, ali u zraku

– Studenti odmah ulaze u avion i odmah lete. Simulator služi za vježbanje instrumentalnih procedura prilaza, odnosno prilaza aerodromu, polijetanja, odlijetanja i slično. Samo školovanje za upravljanje zrakoplovom je osnovna obuka i to uče u zrakoplovu uz pomoć instruktora. I to je usporedivo s onim što se radi u autoškolama. Instruktor je suvozač, student je vozač, imaju zajedničke, odnosno duple komande, i student sluša upute instruktora i na taj način uči voziti avion. Student kad nauči upravljati zrakoplovom, onda dolazi u ovaj simulator uvježbavati procedure, rekao je Andraši.

Virtualna pista na Lučkom koju smo posjetili u simulatoru u Lučkom | foto:srednja.hr

Simulator je licenciran od strane Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, što znači da ispunjava sve norme i uvjete. Također, zbog toga se sat vremena nastave u ovom simulatoru broji kao sat vremena vožnje u avionu. Studenti i budući piloti moraju “odvesti” 45 sati u avionu kako bi dobili dozvolu, a dio svoje obuke provode u ovom simulatoru.

– Ovdje možemo simulirati vožnju na jednomotornom zrakoplovu, višemotornom zrakoplovu i na višemotornom turbovratilnom zrakoplovu. Danas ćemo voziti jednomotorni zrakoplov Cessna 172. Ovaj avion lako pretvorimo u drugi, dodajući druge komande ili se proširi cijela instrumentalna ploča kako bi se naučili raditi u višečlanim posadama. Dakle, ovdje možemo napraviti sve što studentima treba za stjecanje dozvole, objasnio nam je Petar Andraši.

Simulator se, osim u svrhu obuke za pilota, koristi i u svrhu nastave za kolegije kao što su Zrakoplovni pogonski sustavi, Zrakoplovni instrumenti, Planiranje letenja i performanse i Upravljanje i vođenje zrakoplova. Studenti dolaze ovdje na vježbe, testirati neke svoje izračune ili testiranja, a također znaju pisati i svoje diplomske i završne radove koristeći simulator.

Nakon upoznavanja sa svrhom simulatora, došao je i naš red na simulaciju vožnje zrakoplova. Prije ulaska morali smo proći kroz cijelu sigurnosnu proceduru kako nešto ne bi pošlo po zlu. Zato smo prošli kroz cijelu check listu koju se mora pratiti svaki put kad se ulazi u simulator, kako bismo sve napravili kako treba. Takva pisana pravila postoje i unutar simulatora, a sve u svrhu što sigurnijeg baratanja ovim velikim i vrlo vrijednim uređajem.

Pravac Dubrovnik

Odabrali smo aerodrom u Dubrovniku za naše simulacije uzlijetanja i slijetanja.

– Iako smo sada u Zračnoj luci Dubrovnik i imamo lijepi pogled na more, to zapravo uopće nije bitno. Piloti kada polete, zapravo, uopće ne moraju gledati vani jer se sve što im je potrebno nalazi na instrumentima. Moraju namjestiti, između ostalog, koje radiopravce će pratiti i na koji način će parirati vjetar i slično, objašnjava Andraši.

Let u simulatoru, kao što smo već i ustanovili, služi za vježbanje procedura upravljanja zrakoplovom. Primjerice, ovdje uče kako se radi procedura prilaza, procedura dolazaka do radiosredstva, kako se prati radio smjer i drugo. Kada ovdje nauče onda sve to polaznici mogu primijeniti u vožnji pravog zrakoplova.

Novinarka Tea i Petar Andraši u virtualnoj vožnji iznad Dubrovnika | foto: srednja.hr

Samo iskustvo simulacije leta razjasnilo nam je neke stvari oko upravljanja avionom. Na primjer, volan aviona za skretanje se koristi samo dok je avion u zraku, a kretanje lijevo-desno dok je avion na zemlji se upravlja papučicama. Također, na gornjem dijelu papučica se nalaze kočnice, tako da se trebalo priviknuti i dobro zapamtiti što je za skretanje, a što za kočenje. Vožnja po pisti je tekla prilično jednostavno, samo smo pratili crtu po sredini piste, a kad smo postigli dovoljnu brzinu, povlačanjem volana smo poletjeli! Dosta dramatično i adrenalinom ispunjeno iskustvo, iako smo, zapravo, stajali na mjestu.

– Ono što je jako korisno od ovog simulatora je što studenti mogu vidjeti i naučiti procedure kada se dogodi neka neočekivana situacija, kao što je otkazivanje nekih instrumenata ili kada motor ostane bez goriva. Tada zrakoplov ulazi u mod jedrilice, zadržavamo našu brzinu i visinu i nastavljamo let u nadi da sletimo na obližnji aerodrom, nekakvu livadu ili drugu ravnu površinu, objasnio je Andraši.

Sami studenti upravljanje avionom u modu jedrilice vježbaju na pravom zrakoplovu u zraku. Tada instruktor neće ugasiti motor, ali će ga staviti u ler. U simulatoru najčešće vježbaju simulaciju gašenja motora na višemotornom zrakoplovu, a to rade kako bi izvježbali svoju reakciju i proceduru u tim izvanrednim okolnostima.

Studenti Fakulteta prometnih znanosti velik dio nastave provode u laboratorijima: Evo kako to izgleda

– Rekao bih da je našim studentima prilično teško, jer uz uobičajeno studiranje i sve što dolazi s time, a to su seminari, kolokviji i ispiti, moraju i učiti voziti avion. Koliko je to stresno, ovisi od studenta do studenta, ali oduzima puno vremena. Njihov tjedan, recimo na 2. godini, se sastoji od nastave od ponedjeljka do srijede, a letenje četvrtkom i petkom. To znači da ono što bi inače odslušali u pet dana, moraju odslušati u tri dana, a onda dva dana dolaze do Lučkog i pripremaju se za letenje i sve ostalo. To nije nimalo jednostavno, rekao je Andraši.

Projekt studenata će postati dio nastave

Studenti u ovom laboratoriju mogu pisati svoje završne i diplomske radove, koristeći simulator za provjeru izračuna i slično. Andraši je spomenuo i zanimljiv završni rad dvojice studenata koji osmišljavaju simulator za računalo, pomoću kojeg će biti moguće upravljati zrakoplovom ili vježbati komunikaciju između aerodroma. Fakultet je nabavio komponente za izgradnju tog simulatora, dio se već koristio za simulacije koje su se pokazivale budućim studentima, a sada će to sve podići na višu razinu kako bi studentima omogućili upoznavanje sa svim najnovijim trendovima. Tako će studentski rad biti primijenjen u nastavu na Fakultetu prometnih znanosti.

– Studenti u sklopu nekih kolegija dolaze i testiraju, na primjer, na koji način utječe visina zrakoplova na sam rad motora, uče kako radi GPS sustav i slično. Ovdje imaju pokazne vježbe te sami vježbaju i mjere i uče u praksi ono što su obrađivali na nastavi. Ovdje se povezujemo sa studentima kroz različite kolegije, govori Andraši.

Osim simulatora leta, Andraši nam je pokazao i zrakoplove na kojima polaznici uče letjeti. Ušli smo u jednomotorni zrakoplov na kojem se studenti školuju u vizualnim uvjetima, odnosno, može se voziti samo kad je lijepo vrijeme. Također, na ovom zrakoplovu uče voziti i oni koji polažu za privatnu dozvolu pilota zrakoplova.

– Na ovom zrakoplovu polaznici uče sve potrebno, od sloma uzgona zrakoplova, do rutnog letenja i sve što je vezano za obuku u vizualnim uvjetima. I to je dovoljno za stjecanje privatne dozvole pilota zrakoplova. Za stjecanje dozvole privatnog pilota potrebno je odvesti 45 sati vožnje, objasnio je Andraši.

Nakon simulacije, ušli smo i u pravi avion | foto: srednja.hr

Neka potpuno drugačija simulacija

Nakon leta u simuliranim oblacima zaputili smo se na Kampus Borongaj, gdje se odvija dio nastave Fakulteta prometnih znanosti, a gdje smo posjetili Laboratorij za simulacije u logistici. Nakon simulacije leta činilo se kao da ništa ne može biti zabavnije, ali ubrzo smo se uvjerili u suprotno.

Kroz Laboratorij za simulacije vodio nas je Tomislav Rožić, inače voditelj laboratorija. Kao što se i na faksu uči, krenuli smo s laganim uvodom u logistiku, prije nego što smo se prebacili u simulaciju.

– Ono što mi radimo u ovom laboratoriju su simulacije svih procesa koji se događaju u logistici, odnosno u cijelom opskrbnom lancu. Što je opskrbni lanac? To su svi procesi koje je potrebno napraviti kako bi se neka roba proizvela i došla do krajnjeg korisnika, odnosno kupca, i vratila se nazad radi oporabe, započeo je priču Rožić.

Logistika se sastoji od nekoliko zasebnih procesa. Prvi je proces nabave, tijekom kojeg se prikupljaju svi repromaterijali kako bi se neka roba proizvela, odnosno omogućio proces proizvodnje. Nakon što se roba proizvede slijedi proces distribucije, u kojem se proizvedena roba šalje od proizvođača do mjesta potrošnje. Nakon toga slijedi posljednji proces, proces potrošnje, kupnja od strane krajnjeg korisnika. I u ovom laboratoriju moguće je proći i ‘proživjeti’ sve navedene procese pomoću simulacijskih alata koji se tamo nalaze.

– Ovaj laboratorij osmišljen je za provođenje nastavnog procesa i projektnih procesa. Kao dio nastavnog procesa, studenti dolaze u ovaj laboratorij nakon što odslušaju teorijski dio pa se onda ovdje upoznaju s praktičnim dijelom te im se objašnjava kroz simulacijske alate kako logistika zapravo funkcionira. Naravno, studenti imaju stručnu praksu gdje oni sve logističke procese vide ‘uživo’, a u ovom laboratoriju mogu, na primjer, vidjeti što se dogodi ako se promijeni jedan parametar u bilo kojem procesu koji se simulira. Ovdje je moguće vidjeti kako će samo jedna mala promjena u procesu utjecati na sve ostale. I onda kroz to studenti uče što bi trebalo napraviti i kako raditi da bi taj cjelokupni proces bio bolji, kvalitetniji, brži i da bi proizvod bio pristupniji krajnjem korisniku, objasnio nam je Rožić.

U ovom laboratoriju, osim što se uči, rade se i projekti čiji su naručitelji tvrtke s tržišta. Na svakom takvom projektu sudjeluju i sami studenti, koji tada imaju priliku vidjeti kako je to raditi ‘za stvarno’. Imali smo priliku razgovarati sa studentima čiji su se projekti istaknuli.

Student Bernard nam je pokazao simulaciju upravljanja dizalicom na kontejnerskom terminalu | foto: srednja.hr

Studenti pobijedili na natjecanju sa svojim projektom

Jedna od njih je studentica Nikolina Dujmović koja je sudjelovala na projektu Smart pallets s kojim su osvojili prvo mjesto na natječaju IoT Challenge. Kako i samo ime projekta govori, oni su osmislili pametne palete koje bi trebale poboljšati i osigurati proces distribucije robe.

– Na inicijativu profesorica Ivone Bajor i Margarete Živičnjak smo se prijavili na natječaj Internet of Things s projektom Smart pallets. Radi se o nadogradnji na postojeće paletne jedinice s tri senzora. Jedan senzor je za mjerenje temperature robe na paleti, drugi senzor je za lokaciju, odnosno da prati gdje se ta paleta trenutno nalazi, a treći senzor mjeri vibraciju robe prilikom manipulacija i transporta robe. Konkurencija na natjecanju je bila velika, a mi smo bili jedini studenti među svim prijavljenim tvrtkama koje su također sudjelovale na natjecanju, rekla je Nikolina.

Nakon ovog prilično velikog uspjeha, planiraju nastaviti razvijati projekt. Entuzijazma i volje za napredak im ne nedostaje, a uz pomoć profesora s faksa mogu daleko stići.

Drugi student s kojim smo razgovarali je Bernard Rigo, koji je zajedno s još jednim kolegom osmislio simulator upravljanja kontejnerskim dizalicama. Vodili su se idejom da studentima približe proces upravljanja kontejnerskim dizalicama, budući da je to vrlo bitan proces u logistici, o kojemu se inače rijetko razmišlja.

– U ovom simulatoru smo napravili tri različite scene, gdje je moguće upravljati dizalicama u različitim situacijama. U prvoj sceni prebacujemo kontejnere s kontejnerskog broda na lučki terminal. U drugoj sceni prebacujemo kontejnere na kontejnersko odlagalište. U trećoj sceni možemo prebaciti kontejnere s odlagališta na kamion ili željezničku kompoziciju, objašnjava nam Bernard.

U simulaciji nam je Rigo pokazao kako podići kontejner s kamiona. Cijeli simulator se koristi pomoću VR naočala te dva joysticka gdje lijevi služi za pokretanje cjelokupne kabine u dizalici, a desni za upravljanje vilicom koja podiže kontejner. Kad stavite VR naočale na sebe, ulazite u kabinu koja se nalazi na dizalici na visini od 80 metara u Kontejnerskom terminalu Jadranska vrata u Rijeci. Pomoću joysticka se manipulira kontejnerima i cilj je izvršiti neku radnju, kao što je postavljanje kontejnera na kamion.

Studenti osmislili softver svjetskih razmjera

– Ovim simulatorom želimo približiti ono što rade ljudi u dizalicama, jer o tome se baš ne razmišlja, a ti ljudi su među najbitnijim zaposlenicima na kontejnerskim terminalima i rade jedan od najtežih poslova. Prosječan radnik u dizalici uspije prebaciti kontejner u minutu i pol, a kod nas u laboratoriju još nitko to nije napravio ispod 10 minuta. To samo pokazuje koliko je to kompleksan proces, bitno je znati kako se točno kreće dizalica, kolika je dubina i ostalo, rekao je Rožić.

Pomoću ovog simulatora može se upravljati dizalicama na Kontejnerskom terminalu Jadranska vrata u Rijeci | foto: srednja.hr

Studenti su, uz pomoć fakulteta, razvili ovaj simulator sa samo 15.000 kuna ulaganja, dok inače takvi softveri koštaju preko 250.000 eura. I struka je prepoznala važnost ovog projekta pa tako trenutno traju dogovori s riječkim terminalom oko implementacije ovog softvera, kako bi oni mogli svoje radnike na dizalicama dodatno obučavati.

– Ovaj naš softver još nije savršen i još moramo ubaciti puno parametara, kao što je vjetar ili kiša, i imat ćemo još sigurno godinu dana rada na ovome. Ali, nakon što to napravimo, ovaj sustav kojeg su razvili studenti postat će dio pravog kontejnerskog terminala. I to je ono što je najljepše u ovom laboratoriju -dokazujemo da se veliki rezultati mogu postići ako postoji volja i netko da te pogura, što mi kao profesori i mentori radimo našim studentima. Uz malo truda i volje za radom, naši su studenti osmislili i izradili uređaje i softvere koje inače izrađuju velike svjetske tvrtke, pojasnio nam je Rožić.

U razgovoru smo se dotakli i budućnosti logistike kao djelatnosti. Rožić nam je rekao kako sve nove analize potvrđuju kako je logistika među top 10 poslova budućnosti, jer danas gotovo svaka grana mora imati logistiku u pozadini.

– I u ovoj krizi smo imali mogućnost vidjeti kolika je važnost logistike, ako u obzir uzmemo koliko smo se svi oslanjali na dostavu. Bez logistike, zapravo, ne možemo funkcionirati. Zato i ovaj studij postaje sve zanimljiviji učenicima. A jedan od razloga je i taj što su studenti s ovom diplomom dobro zapošljivi te većina studenata pronađe posao u struci već i za vrijeme studiranja, zaključio je Rožić.

Više o studijima i mogućnosti studiranja na Fakultetu prometnih znanosti možete saznati na ovoj poveznici.

__________________________________________________________________

*Tekst je nastao kao dio native studije portala srednja.hr i Fakulteta prometnih znanosti.

Odgovori