Ovo ljeto sam se skoro prijavio na državni oglas: Poslije sam se sjetio da mi fali HDZ iskaznica
Kad sam ovo ljeto vidio javni poziv za mladog hrvatskog delegata pri skupštini Ujedinjenih naroda, nakratko sam pomislio da bih se mogao prijaviti. Mislio sam se hoću li biti dobar kandidat, ispunjavam li uvjete, ima li to smisla pa odustao. Smiješno, ni u jednom trenu mi nije palo na pamet ono najvažnije – da nemam malu, plavu stranačku iskaznicu.
Foto: Unsplash | HDZ | montaža srednja.hr
Unatoč svojim godinama, volim si utvarati da nisam baš posve zelen i neiskusan. Neke stvari znam i razumijem, ne dam se tako lako prevariti i, povrh svega, nisam u zabludi oko toga gdje i kako živim. Nisam nešto previše bitan, i po svemu sudeći, moj me vrijedan i pošten rad takvim u budućnosti neće učiniti.
Mojom zemljom upravljaju interesi. Sitni, primitivni, privatni interesi svega šačice dobro premreženih ljudi koji dolaze uglavnom iz i okolo jedne velike stranke. Dok se mi bavimo zadovoljavanjem kriterija, preporukama i metikulozno posloženim životopisima, njima jedna mala, plava kartica otvara gotovo sva vrata. I danas me to zna razočarati, naljutiti, ubiti u pojam – da – ali ne i iznenaditi. Taj mi luksuz više, nasreću ili nažalost, nije dostupan.
‘Možda i nisam toliko dobar kandidat…’
Ipak, nekad, makar na pola sata, onako mladenački i naivno zaboravim na realnost. Zadnji put je to bilo ljetos. Vidio sam da država ima neki dosta zanimljiv javni poziv. Traže mladu perspektivnu osobu koja je radila s mladima, da bude novi hrvatski mladi delegat u skupštini Ujedinjenih naroda. Tamo će se baviti nekim dosta važnim društvenim, kulturnim i humanitarnim projektima. Sve divno i krasno.
Zadnjih šest godina radim kao novinar, na portalu o mladima i za mlade. Imam iza sebe nekih desetak projekata, također usmjerenih na mlade. Bavim se malo aktivizmom i edukacijama, aktivan sam na društvenim mrežama, imam iskustva suradnje s EU institucijama, nevladinim udrugama i konferencijama. Ipak, razmišljam, možda i nisam toliko dobar kandidat jer sam novinar. Možda će me to, premda ne formalno, na nekoj stepenici diskvalificirati.
Pomislio sam i da se moram javiti šefu da mi ispiše potrebnu dokumentaciju pa se prijaviti. Znam da nemam nikakve veze ni poznanstva, ali hajde, probat ću, nemam što izgubiti. Neko vrijeme je prošlo, ja sam na taj poziv zaboravio, ili odlučio da se ipak neću prijavljivati. Ne znam što je bilo točno, ali u svakom slučaju, to mi više nije bilo na pameti. Prestao sam o tome razmišljati do razine da sam zaboravio da se išta uopće i događalo po tom pitanju.
Izabrali su malog HDZ-ovca
Do ponedjeljka. Točno do trenutka kad sam saznao da je država na mjesto mladog hrvatskog delegata u Ujedinjenim narodima poslala nekog malog HDZ-ovca. Ne nekog tko je istaknut po svom javnom djelovanju s mladima, udrugama i projektima, a onda i po (povremenom) šurovanju sa strankom. Pa kao, ‘hajde, radi sve što treba, a to što nam je blizak, naravno da ćemo uzeti nekog nama bliskog’.
Naši se državnici nisu trudili ni toliko minimalno zagrebati pod površinu, već su uzeli lika kojemu HDZ, osim u svakom redu životopisa, složit ćete se, piše nasred čela. Bivši predsjednik ogranka, aktivan u mladeži, studentski predstavnik, na faks dolazi u odijelu, ponosno se fotka s premijerom. Takav tip. Birali su ga zaposlenici državnog ureda, a odluku svojim potpisom amenovala državna tajnica. Isto, je l’, HDZ-ovka.
Kako sam zaboravio da nemam iskaznicu?
Točno po onom principu s početka teksta. Nisam bio iznenađen. Štoviše, pošteno sam se nasmijao na svoj račun. Dok sam ovo ljeto kontemplirao trebam li se prijaviti na neki javni poziv da budem neki važni delegat pri nekom važnom međunarodnom tijelu, vrtio sam po glavi uvjete i raspravljao se sa sobom zadovoljavam li ih, onako, precizno.
Sve mi se, ma koliko kratko, motalo po glavi. Novinarstvo, aktivizam, suradnje, kandidati koji su i bit će puno bolji od mene. Pomislio sam i na one koje bih sam izabrao na to mjesto, daleko ispred sebe ili bilo koga s usporedivim radnim i volonterskim iskustvom. Palo mi je na pamet doslovno sve osim najvažnije stvari. Nisam se uopće sjetio da nemam malu, plavu stranačku iskaznicu.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
