U ovoj školi učenici na odmoru imaju švedski stol: ‘Ima za svakoga ponešto, djeca jedu koliko žele’
Školski obroci i način na koji se oni poslužuju u fokus šire javnosti došli su s početkom ovog polugodišta, kada je u sve osnovne škole u Hrvatskoj uvedena mjera besplatnih školskih obroka za učenike. No, u Osnovnoj školi Viktora Cara Emina u Lovranu i prije ove mjere te pandemije učenicima su posluživali obroke na način kakav se u školama ne viđa često – po principu švedskog stola. Takvom ponudom u kojoj za svakog učenika ima ponešto postigli su da je uvjerljiva većina njihovih školaraca korisnik školske kuhinje.
Foto: OŠ Viktora Cara Emina/privatna arhiva
Jedno od ključnih pitanja koje se povlači otkako su nedavno u osnovne škole uvedeni besplatni školski obroci ono je što ako se učenicima ne svidi obrok koji im nudi škola. U Osnovnoj školi Viktora Cara Emina u Lovranu još su i prije pandemije pronašli dobro rješenje ovog problema pa učenicima marendu poslužuju po principu švedskog stola.
Ponuda je raznolika
– Na tu ideju sam došla jer sam smatrala da djeca trebaju imati više izbora i zdravije obroke. Time smo postigli da je i prije ove nove odluke 80 posto učenika naše škole uzimalo marendu. Cijena je bila 11,30 kn. Naoko možda visoka jer je raspon cijena marendi u školama bio raznolik, ali cijena je to za koju u pekarama ili trgovinama niste mogli dobiti obrok uz napitak. U školi uistinu ima izbora za svakog ponešto, djeca jedu onoliko koliko žele i ne moraju razmišljati gdje će i što kupiti prije škole, kaže nam ravnateljica Iva Erceg.
Naglašava i da uz zdrave zalogaje učenicima dva puta tjedno krafne, burek ili hrenovku koje izrežu na dva dijela pa osim što odgovara manjom količinom, nema bacanja hrane.
– Svakodnevno se na stolu nađe mlijeko, jogurt, zobene pahuljice, muesli, čokoladne pahuljice, Čokolino, maslac, med, marmelada, pureća šunka, zimska, sir, griz, kajgana, tuna, palenta, punozrnati kruh, kukuruzni i/ili polubijeli, dvije vrsta voća i povrća i po danima voda, čaj, Cedevita, kakao, nabraja nam ravnateljica Erceg.
Nedovoljno je kuhara u školi
Ukupno škola ima 423 učenika, matičnu i područnu osmogodišnju školu. Imaju blagovaonicu i po jednu kuharicu po školi, što je, ističe ravnateljica, malo. O problemu zapošljavanja kuhara u školama pisali smo prije nekoliko dana, a više možete čitati ovdje. U OŠ Viktora Cara Emina tom su problemu doskočili tako da su se sa spremačicama, koje imaju sanitarnu iskaznicu, dogovorili da pomažu za vrijeme marende.
– Razdvojeni su nam odmori, razredna nastava koristi odmor ranije, a predmetna kasnije, kako bi se moglo na vrijeme oprati pribor, nadopuniti stol i pripremiti nešto toplo, poput jaja, griza, palente ili pudinga par minuta prije no što djeca dođu. Tražili smo suglasnost za zapošljavanjem kuharice na puno neodređeno vrijeme, a dobili smo suglasnost na pola radnog vremena. Još uvijek nismo našli osobu za upražnjeno radno mjesto. Veliki problem je što je vrlo teško naći kuhara s plaćom od sedamstotinjak eura, odnosno oko 350 eura za pola radnog vremena, osobito kod nas u primorju zbog turizma. S time, ako se javi netko tko nije kuhar, koeficijent za obračun plaće je puno manji, ističe ravnateljica Erceg.
Pitamo je i kakav je njen stav o uvođenju besplatnih školskih obroka. Odluku načelno podržava, no kao i mnogi njeni kolege, ističe da je iznos od 10 kuna, odnosno 1,33 eura po učeniku, premali za mliječne, a pogotovo za tople obroke. Istodobno, vrijeme provedbe bilo je prekratko.
– Nemaju sve škole jednake uvjete, kadar, blagovaonice niti mogućnost dostave obroka, primjerice otočne škole koje su udaljene od matičnih i nalaze se na drugim otocima, manje škole u ruralnim sredinama… Isto tako, puno toga u svakoj školi ovisi o ravnatelju i načinu na koji on/ona razmišlja, djeluje. Ne kažem da su načini unutar naše škole najbolji, ali svakako dajemo maksimum u svemu, trudimo se biti suvremena škola, a jako je bitno je da su djeca zadovoljna. U konačnici svi mi smo zbog njih u školama, kaže nam ravnateljica Erceg.
Razliku u cijeni od 0,17 eura plaćaju lokalne jedinice
S obzirom na to da ih obrok po učeniku dođe više od onoga što država sufinancira, dodaje, slala je dopis Gradu Opatiji, Općini Lovran i Mošćeničkoj Dragi da im sufinanciraju razliku. Si su, kaže ravnateljica Erceg, izašli u susret i obrok učenicima sa svog upisnog područja sufinanciraju u iznosu od 0,17 eura po danu.
– Iznimno sam zadovoljna sa suradnjom gradonačelnika i načelnika obiju općina te našim osnivačem, PGŽ-om, Upravnim odjelom za odgoj i obrazovanje, koji uistinu imaju sluha za sve naše potrebe i poteškoće s kojima se susrećemo. Ono što smatram da bi bilo korisno jest da MZO doznačuje novce po broju učenika koji su se odlučili jesti u školi (mi smo tražili pisano očitovanje roditelja za one učenike koji ne žele, tako da je broj stalan), s obzirom na to da imaju rezervirana sredstva u državnom proračunu, a ne dodatno administrativno opteretiti razrednike i školu ovisno o izostancima i drugim okolnostima kroz razne tablice unutar e-dnevnika, odgovara nam ravnateljica na pitanje o tome što bi trebalo doraditi u mjeri države.
Nadalje, smatra i da bi bilo učinkovitije i provedivije da se svaka potencijalna mjera ili odluka dogovara s onima koji je provode, dakle, u ovom slučaju s ravnateljima i školama.
– Ovdje je to izostalo. Trebale su se uzeti u obzir različitosti škola, lokacije, broj učenika, smjenski rad, financijska sredstva, provedba javne nabave itd. Slijedom toga, zadnji primjer odluke o besplatnom obroku je, za mene osobno, populistička, zaključuje ravnateljica Erceg.
