[VIDEO] Susret 8.b razreda nakon 46 godina: Baš kao i nekada, razrednica ih je prozivala po imeniku
Nakon dugih 46 godina, nekolicina ljudi odlučila je pokušati pronaći i okupiti svoje bivše kolege i kolegice iz osnovne škole. Radi se o 8.b razredu, generacija iz 1976. iz Osnovne škole Dragutina Domjanića u Gajnicama. U tome su uspjeli i ovog petka su se sa svojom 80-godišnjom razrednicom okupili, a kako je izgleda taj prvi emotivni susret možete pogledati u našem videu.
8.b razred 2022. i 1976. godine | Foto: Jasna Primorac, privatna arhiva
‘Ti si ista, skoro se uopće nisi promijenila’, ‘Koliko imaš djece?’, ‘Gdje živiš?’, ‘Jesi išao na faks?’, samo su neka od pitanja koja su se mogla čuti u veselom žamoru jednog zagrebačkog restorana na okupljanju 8.b razreda iz 1976. generacije. Radi se o bivšim učenicima Osnovne škole Dragutina Domjanića u Gajnicama koji su se nakon 46 godina odlučili ponovo okupiti, a kojima smo i mi pokušali pomoći u potrazi za kolegama.
– Ja sam kriv, ali nisam zaslužan za ovo okupljanje. Kriv sam zato što sam pokrenuo grupu da se nađemo, a zaslužni smo svi mi koji smo se našli. Uz Gajnice i osnovnu školu vežu me samo lijepe uspomene, mirnog i spokojnog odrastanja pa sam onda pomislio da bi bilo dobro da se nakon 46 godina ponovo nađemo i vidimo kakvi smo ljudi postali, rekao je Predrag Andrić koji je bio predsjednik razreda.
‘Bili su super razred. Bilo je i fakina, ali znali smo sve riješiti’
Kaže kako ih nije bilo teško okupiti, zahvaljujući kolegama iz razreda koji su toliko godina čuvali kontakte jedni drugih. Tako su došli i do svoje razrednice, Željke Gatalice koja je, sa svojih navršenih 80 godina, s oduševljenjem prihvatila poziv na druženje.
– Bili su super razred. Bilo je i fakina, svašta je bilo, ali bili su super razred. Bili smo više prijatelji nego profesor i učenici. Znali smo sve riješiti, uglavnom jako dobar razred. Jako sam sretna da smo se vidjeli, da nakon toliko godina pričamo zajedno, da se smijemo dogodovštinama iz razreda, s maturalca, govori nam sa smiješkom na licu njihova razrednica.
Galerija 7 Fotografija
Otvori
Razrednica ih je, baš kao nekada, prozvala i zabilježila tko nedostaje
Na samom početku njihovog druženja, razrednica ih je prozvala abecednim redom kao nekada davno na nastavi.
– Imam šalabahter, sada ću vas prozvati pa da vidimo tko nedostaje i je li to opravdano ili neopravdano, da vidimo tko fulira, a tko ne, rekla je razrednica dok se razred, baš kao nekada, zajednički i glasno nasmijao.
Iako su uspjeli doći do gotovo cijelog razreda u kojemu je bilo više od 30 ljudi, nisu svi mogli doći na okupljanje, što zbog bolesti, spriječenosti zbog posla ili zbog prevelike udaljenosti. Nakon prozivke, svi su se po redu ustali i rekli nešto o sebi, samo što su sada morali ispričati što im se dogodilo u životu u periodu od 1976. do 2022.
– Počela sam raditi 1961., kada ste se vi rodili, dakle razlika između nas je kakvih 20 godina. Počela sam raditi nakon stručne učiteljske škole, predavala sam domaćinstvo-tehnički, to je bilo onda. To sam radila deset godina i onda, kad se otvorila Osnovna škola Dragutina Domjanića u Gajnicama sam prešla tamo raditi. Isto sam radila deset godina i bila sam razrednica dvjema generacijama, prije vas jednu i vas. I onda sam prešla u sadašnji Tadijanovići ondje sam dočekala penziju kada sam 1996. otišla u mirovinu. Iskoristila sam ovu državnu mirovinu, ono, totalno, našalila se razrednica Gatalica.
@srednja_hr Koliko je ovo slatko! 😍 #razred #generacija #skola #osnovna #osnovnaskola #reunion #1976 #srednjahr #foryoupage #foryou #fyp ♬ Imaginary Kielbasa – DJ BAI
‘Imam sina kojeg, ako ima tko slobodnu kćer, dajem u dobre ruke jer se još uvijek nije oženio’
I dok je njihova razrednica u mirovini već 26 godina, neki njeni bivši učenici tek su odnedavno otišli u penziju.
– Nakon srednje škole nisam studirala, odmah sam se zaposlila u HRT-u, tamo sam provela 37 godina i u međuvremenu sam se udala. Imam jednog sina kojeg, ako ima tko slobodnu kćer, dajem u dobre ruke jer se još uvijek nije oženio i još uvijek živi s nama. Ja sam sada dvije i pol godine u mirovini, a prije toga sam bila kratko na burzi jer sam od firme dobila otpremninu koju sam objeručke prihvatila i utekla odmah u mirovinu i mogu vam reći da su mi ove četiri godine koliko sam doma, najljepše godine u mom životu, ispričala je bivša učenica Jasminka.
‘Trebalo mi je malo vremena da se priviknem na mirovinu jer mi je bio šok prvih par mjeseci’
Neki su cijeli svoj radni vijek živjeli u istom kvartu, a sada su ondje dočekali i mirovinu.
– Radila sam u dječjem vrtiću cijeli svoj staž i otišla sam isto tako u prijevremenu mirovinu. Najmanje zbog djece, nego zbog svega onog okolo koji znaju oni koji rade poslove u školi, vrtiću i slično. Uglavnom sam u kvartu, iako selila sam se nekoliko puta, rekla je bivša učenica Ksenija.
– U mirovini sam od prvog mjeseca ove godine, radila sam u Narodnim novinama, imam dvoje djece i dvije unuke i unuk je jedan na putu. Odselila sam se na selo, živim s patkama, srnama i svakojakim životinjama. Trebalo mi je malo vremena da se priviknem na mirovinu jer mi je bio šok prvih par mjeseci, ali sad sam došla na svoje konačno, kazala je bivša učenica Sonja.
Napisali su i pjesmu koju je bivša učenica odsvirala na ukuleleu
Zahvaljujući bivšoj kolegici iz razreda, Jasni Primorac, njihova priča dospjela je i do nas.
– Ja sam kriva što su se novinari uključili u našu priču jer sam htjela pomoći da dođemo do ostatka ekipe. Uzela sam fotografiju i napisala objavu u Facebook grupu Zakaj volim Zagreb, a ostalo je povijest, poručila je Jasna.
Na kraju druženja, razrednicu su iznenadili s pjesmom koju su napisali posebno za ovu prigodu, a koju je jedna bivša učenica odsvirala na ukuleleu. Kako je to izgledalo i kome su sve nakon toga zasuzile oči, pogledajte u videu koji se nalazi u tekstu.
