Pismo djedici

Oduvijek sam, kao i većina
djece, voljela Božić i dane prije nego što je došao. Za mene bili su to
najtopliji dani u godini. Osim darova koji su bili kao šećer na kraju, veselila
sam se finoj hrani, bakinim kolačima, skladu u obitelji, kićenju bora… Naša
tradicija bila je otvarati darove na Božićno jutro kako bi odmatavanje bilo
slađe. Jednom prilikom, kada sam imala oko 7-8 godina, probudila sam se u kasnu
noć, te sam iz kreveta ušla u dnevni boravak kako bih gledala kada će doći djed
Božićnjak. Toliko sam bila uzbuđena radi njegovog dolaska da mi se pričinio
zločesti djed Božićnjak koji je došao potjerati me natrag u krevet jer ne
poštujem pravila. Bili su to najljepši Božićni dani u mom životu sve dok mi se
roditelji nisu odlučili rastani.

Normal
0

21

false
false
false

HR
X-NONE
X-NONE

/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:”Table Normal”;
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:””;
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:”Calibri”,”sans-serif”;
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-language:EN-US;}

I kako to obično biva kod
dvoje ljudi koji su u braku dugo godina – na kraju se ne mogu ni pogledati u
oči. Nastupila je tada hladnoća, nemir i nesigurnost. Tijekom dana problemi bi
se zaboravili zbog raznih obaveza, no noći su bile tužne bez tate u svojem
krevetu. Sjetim se rado kako bismo zajedno gledali TV na starom kauču u dnevnom
boravku, ali sjetim se i osjećaja u kojemu mi nije bilo jasno gdje je on
otišao.

Od tada, Božić nam je i
dalje bio drag no nedostajalo je “ono nešto”. Radi svađa i
netrpeljivosti nije se smjelo govoriti o dotičnoj osobi u našoj kući. Pod borom
su i dalje stajali pokloni, a bakini kolači bili su slasni kao i prije. Dok se
nije raspalo.

A LA BOŽIĆ

Zadnji pošteni Božić
proslavila sam 2009. godine sa mamom i očuhom u nekoj novoj kući u nekom novom
mjestu. Moglo bi se reći da je to bila obitelj i moglo bi se reći da je Božić
bio OK jer, moja se majka ipak potrudila da to sve na nešto liči. Premda smo
svi znali da nije to to. Nakon Božića i to se raspalo. Ovoga puta na meni je
bilo da se snađem kako god znam. S obzirom da sam živjela sama, sama sam ga i
slavila. 2010. godine sama sam si čestitala Božić. Bila sam previše tužna da
idem k rodbini slaviti – vidjelo bi se da nemam nikoga s kime bi ga provela.
2011. godine odlučila sam okititi umjetni bor koji mi je stajao na tavanu od
onog posljednjeg poštenog Božića, ali sam se toliko namučila sa granama i
kuglicama da sam ih krenula sve baciti kroz balkon. Čudno kako si moja majka
nikada nije pokušala počupati kosu dok je kitila i pospremala ukrase i bor jer
mene je taj bor dotukao. Suzdržala sam se kasnije, jer ipak je bio Božić. Čekao
je, nakon toga, nekih dva mjeseca da ga pospremim. 2012. godine zakasnila sam
jedan dan na Božićni ručak u babe. Zaboravila mi je reći kako oni to obave na
badnjak, tako da sam ga mrtva hladna provela doma Ovaj put sam se počastila
bocom vina kako bih utješila tugu.

NOVA OBITELJ

2013. godine odlučila sam
proslaviti Božić sa dečkom Joškom i njegovom obitelji u njihovome domu. Taj
osjećaj sreće i pripadanja nikada neću zaboraviti. Topli osmjeh dočekao me je
na ulazu kao i miris ukusne večere. Postavljen stol te srdačan osmjeh na licu
ukućana činio me još sretnijom. Moja radost vidno se nadzirala ispod
sramežljivog suzdržavanja. Pažljivo sam zamotala darove i sakrila ih kako ih ne
bi našli prije. Čak sam sama napravila bakin kolač koji se svima svidio. Ali
trenutak ushićenja u sekundi se zatomio. Užasna pomisao proletila mi je kroz
misli. Noge su mi se ukočile, a srce prestalo kucati. Dogodilo se nešto što mi
se nikada nije smjelo dogovoriti – zaboravila sam neseser sa šminkom!

MOLIM POMOĆ

Cijeli moj svijet srušio se
kao da ništa prije toga nije postojalo. Soba je postala tamnija, siva, hrana
više nije bila ukusna, ukućani su mi počeli ići na živce, a cijeli Božić sam
zamrzila! Sve ove godine bila sam u zabludi jer mislila sam kako mi je potrebna
obitelj, a meni su samo potrebni moji kistovi i šminka koji me čekaju doma na
krevetu… Zato ovom porukom molim

dragog djeda Božićnjaka,

molim te, donesi mi usput
taj neseser koji je ostao na krevetu u sobi. Nije hitno, ali dobro bi bilo kada
bi se malo požurio. Drugi poklon ne želim! Moraš pripaziti jer mi kučica nema
dimnjak, ali sam zato ostavila prozor otvoren (Bogu hvala) pa tako možeš ući. I
ovo što sam napisala da sam zamrzila Božić nije istina.. Znaš da ja govorim
svakakve stvari kad sam ljuta. Bila sam dobra cijelu godinu, a to što se malo
nerviram i izluđujem Joška nemoj zamjerit. Puno hvala što postojiš jer da tebe
nema, nitko mi ne bi mogao dostaviti neseser. Ako mi to doneseš, pojesti ću svu
hranu koju pripremi Joškova mama, a njega više nikada neću ljutiti!

Voli te tvoja Antonija

 

Odgovori