Dan u životu sumo borca: Otkrijte kako žive naši vršnjaci koji žele postati sumo zvijezde

Svi imamo želje i ciljeve i za te smo se želje i ciljeve spremni žrtvovati. Većini želja i cilj nije baš imati 150 kilograma i nositi pelenu. Iako se možda na prvu čini da to nije tako teško postići, sumo borci se moraju itekako potruditi da postignu profesionalni status u ovom drevnom japanskom sportu.

Fickr | srednja.hr

Trening za profesionalnog sumo borca počinje u vrijeme kasne adolescencije. U toj je dobi mladim aspirantima dozvoljeno doći živjeti u ‘štalu’, zajednički dom i svojevrsni klub sumo boraca. Trenutno u cijelom Japanu postoji pedesetak štala.

Skauti obilaze stotine sumo-škola u kojima se uče osnovne tehnike i povijest vještine te odabiru najbolje kandidate koji će imati čast biti pozvani u štalu. Najvažniji kriterij pri odabiru kandidata, očekivano je težina, ali se vodi puno računa da se ne odabiru pretila djecu. Pretilost se smatra znakom nedostatka discipline koja je nužna da bi se uspjelo u strogoj okolini sumo-štale.

Život u štali odvija se pod budnim okom Okayate (šef) i njegove žene. Okayata je obično bivši i vrlo uspješan borac koji je uspio otvoriti vlastitu štalu. Zajedno sa sumo borcima žive i suci i frizeri zaduženi za kreaciju karakterističnih sumo pundži.

Mladi sumo borci zaduženi kuhaju i čiste za svojim starijim kolegama. Zaduženi su za pranje suđa, rublja, ali pomažu i starijim kolegama pri dnevnoj higijeni. Sumo borac u punoj snazi težak je između 150 i 200 kilograma i često je širi od vlastitog raspona ruku. To znači da postoje broji skriveni dijelovi tijela do kojih jednostavno ne mogu doći.

[Otkrijte zanimanje] Svjetioničar - Posao pod pokroviteljstvom svjetla

Dnevna rutina

Dan u štali počinje oko pet ujutro, a s obzirom na sve dužnosti, za najmlađe borce još i ranije. Najmlađi treniraju prvi. Jutarnji trening sastoji se od rastezanja, tehničkih vježbi i vježbi borbe u trajanju od otprilike dva sata, nakon čega slijedi sat vremena teretane.

Najpopularnija je vježba moshiai. Verzija ove vježbe zapravo postoji u svakom sportu na našim igralištima pod imenom ‘pobjednik ostaje’.  U moshiaiu pobjednik borbe ostaje u ringu sve dok ne izgubi od izazivača. Za razliku od naših igrališta, ovdje nema nikakvog likovanja od strane pobjednika jer je svaka komunikacija između boraca za vrijeme treninga strogo zabranjena.

Stariji borci mogu spavati duže i treningu se priključuju kasnije. Trenira se na prazan želudac kako borci bili što pohlepniji kada jednom napokon sjednu za stol. Oko osam sati mladi borci napuštaju dvoranu za trening i bacaju se na spremanje doručka. Stariji će završiti trening oko 10 i 30 što znači da prvi obrok mora biti poslužen najkasnije u 11 sati. Sumo borci jedu dva puta dnevno a treniraju jednom kako bi se izbjeglo gubljenje na težini. Prije zajedničkog objeda obavezno namještaju pundže uz pomoć frizera. Nakon jela slijedi kupanje i jutarnja higijena. Pri objedima i kupanju iznimno je važno da stariji borci idu prvi.

Nakon jela slijedi odmor, koji većina okoristi za drijemanje. Mnogo sna važno je za održavanje težine. Večera se servira tek oko šest sati.  Ovakva rutina strogo se poštuje, a upravo u tome možda leži i pad aplikanata za život u ‘štalama’. Još ranih devedesetih, godišnje bi se dvjestotinjak mladih boraca prihvaćalo u štale. Sada ih se na godinu primi tek pedeset.

Zašto su baš kokice sinonim za grickalice u kinu?

Kako jesti kao sumo borac

Ako slučajno želite postati veliki poput sumo borca, prvo ne smijete doručkovati rano ujutro. Izbjegavanjem ranog doručka usporit ćete metabolizam i biti ćete skloniji prejedanju kroz dan.

Vrlo važna stavka je i vježbanje na prazan želudac. Ukoliko tijelo izgladanite treningom, biti ćete gladniji i vjerojatnije je da ćete pri obroku unijeti višak kalorija. Također, pri vježbanju na prazan želudac, tijelo čuva sve zalihe i izgara znatno manje kalorija nego ako vježbate na pun želudac.

Jedite jedan do dva obroka dnevno. Tako ćete prevariti svoje tijelo i maksimizirati debljanje. Cilj je izglednjeti se, uvjeriti tijelo da hrane nedostaje pa se tek onda ‘natovariti’. U to slučaju tijelo će svaki višak automatski pretvarati u salo.

Spavajte poslije obroka. Vaš metabolizam ne može apsorbirati veće količine hrane dok spavate tako da će se i u ovom slučaju svaki višak pretvoriti u rezervnu mast.

Pijte puno piva. Alkohol potiče lučenje hormon kortizola što vodi do skupljanja masnog tkiva u području trbuha. Veliki trbuh jako je bitan za sumo borce jer ih čini stabilnijima u ringu.

[Otkrijte zanimanje] Spasiocima na plažama dramatične situacije u opisu su njihovog posla

Sumo hrana

Ako ste mislili da je preharana i izbor namirnica najlakši dio sumo-života, varate se. Tijelo sumo hrvača je hram jednako kao i kod drugih sportaša. Znatno veći i obliji hram doduše, ali svejedno hram. U prehrani sumo hrvača nema pizze, čipsa i gaziranih napitaka. Stroga disciplina koja je temelj života u štali odnosi se i na prehranu.

Prosječan sumo hrvač na dan mora unijeti najmanje 4000 kalorija, što je dvostruko više od preporučene količine kalorija za odraslog muškarca. Sportaši u drugim sportovima za vrijeme priprema znaju unositi i više kalorija. Primjerice, plivačka legenda Michael Phelps poznat je po tome da za vrijeme priprema jede između šest i osam tisuća kalorija. Razlika između njega i sumo hrvača je u tome što kod sumo hrvanja ne postoji sezona nego turniri traju cijelu godinu. I dok se Phelps može prestati prejedati kada nema natjecanja, sumo hrvač cijelu karijeru mora jesti barem za dvoje. Izbor zdravih namirnica stoga je iznimno bitan.

Kako japanska prehrana nije baš poznata kao prehrana kojom se može lako udebljati, sumo hrvači moraju unositi ogromne količine hrane. Najpoznatije sumo jelo je chanko-nabe. Ovo tradicionalno sumo jelo je zapravo japanski verzija gulaša koji se sastoji od temeljca, sojinog umaka, bilo kojeg povrća do kojeg se može doći i proteina u obliku govedine, piletine ili tofua. Canko nema poseban recept i njegova priprema ovisi o inspiraciji kuhara, povrću koje je u sezoni i dostupnom mesu. Ipak postoji jedno važno pravilo. U tjednima pred turnir i na samim turnirima, u chanko ne ide nikakvo drugo meso osim piletine. Ovo pravilo nema toliko veze s prehranom koliko s praznovjerjem. Kokoš, naime poput sumo borca stoji na dvije noge, pa se konzumacija mesa četveronožnih životinja smatra nesrećom.

Chanko se jede sa žirom ili rezancima i to u enormnim količinama. Drugi, večernji obrok sastoji se od povrća, ribe i mesa prženog u dubokom ulju, također popraćenih rižom. Svaki obrok zalijeva se sakeom i litrama piva. Iako je ovakva prehrana strogo propisana, mlađi borci ipak uspijevaju progurati neke novine, tako da su u nekim štalama ipak dozvoljeni i povremeni hamburgeri.

Postizanje rezultata i ulazak među samo sedamdesetak profesionalnih boraca zahtjeva veliku tjelesnu žrtvu. Očekevani životni vijek sumo borca je između 60 i 65 godina, što je deset godina manje od života prosječnog Japanca. Velik broj bivših sumo boraca bori se sa dijabetesom i visokim kolesterolom. Često ih pogađaju srčani udari a konzumacija velikih količina alkohola dovodi do problema s jetrom.

Odgovori