Nastavnika iz Krapine učenici redovito ocjenjuju: ‘Rezultate koristim da vidim u čemu eventualno griješim’
Prije nešto više od mjesec i pol grčka ministrica obrazovanja Niki Kerameus donijela je zakonsku odluku prema kojoj evaluacija rada nastavnika postaje obavezna. Evaluacijom se vrednuje rad u nastavi, a posebice je naglasak na ocjenjivanju rada na daljinu. U Hrvatskoj u školama ne postoji obavezno vrednovanje rada nastavnika od strane učenika. Ipak, manji broj nastavnika provodi ga dobrovoljno. Među njima je i Stjepan Šalković, nastavnik informatike u Srednjoj školi Krapina. Povratne informacije o nastavi od učenika dobiva kroz anketu, a kako nam kaže, rezultate te ankete koristi kako bi doznao u čemu eventualno griješi.
Foto: Hrvatski savez informatičara/unsplash
Početkom ovoga tjedna u Grčkoj je održan štrajk i veći prosvjed nastavnika. Nekoliko tisuća njih na ulice je izašlo jer su nezadovoljni odlukom ministrice obrazovanja Niki Kerameus, prema kojoj evaluacija rada nastavnika postaje obavezna. I dok studenti na fakultetima u Hrvatskoj kroz anketu nerijetko ocjenjuju nastavu na pojedinim kolegijima, to sa školama nije slučaj.
Na portalu srednja.hr proveli smo anketu u kojoj smo čitatelje pitali – ‘Bi li učenici u Hrvatskoj na kraju svake godine trebali ocjenjivati nastavnike?’. Do trenutka pisanja ovog teksta (17. listopada u 14:44h) u anketi je sudjelovalo 1.225 čitatelja. Njih 59,27% kaže ‘da, ocjene bi se mogle koristiti za poboljšanje sustava’. Gotovo 30% sudionika smatra da ne jer će se ‘tako škole dijeliti na ‘dobre’ i ‘loše’, dok ostali nisu sigurni u to koja je opcija bolja.
‘Želio sam od učenika dobiti potpuniju informaciju kako radim’
Iako se vrednovanje nastavnika i nastave od strane učenika u školama ne provodi sustavno, postoje nastavnici koji to prakticiraju. Jedan od njih je Stjepan Šalković, nastavnik informatike u Srednjoj školi Krapina.
– Vrednovanje je tradicionalni posao nastavnika. Nastavni proces vrednujemo formativno i sumativno. Formativno to radimo kako bi učenik poboljšao učenje, a nastavnik poučavanje. Na kraju nekog razdoblja vrednujemo i sumativno, te kao rezultat učenik dobiva ocjenu. Nastavnik razgovara s učenicima, no sliku o svome radu iz perspektive učenika vidi samo djelomično. U nekom trenutku želio sam od učenika dobiti potpuniju informaciju kako radim, te prijedloge poboljšanja. Želio sam vidjeti kojom ocjenom bi učenici ocijenili mene, kaže nam Šalković.
Nakon te odluke bacio se u potragu za modelom kako to provesti, ali kada su u pitanju srednje škole, naišao je na jako malo odgovora. Primijetio je kako je u visokom obrazovanju ocjenjivanje nastavnika od strane studenata uobičajeno i provodi se niz godina. No, standardizirana anketa koja se provodi na fakultetima nije ga u potpunosti zadovoljavala, te ju je prilagodio za svoje potrebe.
– Paralelno s preinakama kontaktirao sam pokojeg kolegu nastavnika, stručne suradnike i savjetnike, ali nekako mi se čini da nema velikog interesa za tu tematiku. I sam sam prve godine pomalo strepio kakvi će biti rezultati i da li je sve bilo uzalud, priznaje Šalković.
Nastavnici mogu preuzeti njegovu anketu i prilagoditi je sebi
Na kraju se, veli, analizom rezultata ugodno iznenadio.
– Ima tu poneki učenik koji me sasiječe sa svim lošim ocjenama, a poneki udobrovolji sa svim izvrsnim. Ipak, većina odgovara mi izgleda iskrena. Pitanja koja sam postavio odnose se na opće informacije o učeniku (razred, spol i struka), o motivaciji i ocjenama. Nakon toga je niz pitanja o nastavniku : stručnost, provedba nastave, ciljevi, vrednovanje, komunikacijske vještine i motiviranost. Anketa završava s pitanjima što se učeniku svidjelo, a što nije te s prijedlozima za unapređenje. U vrijeme korone dodao sam pitanja i na temu online nastave, odgovara Šalković na naše pitanje oko toga kako izgleda jedna takva anketa.
Svoju anketu koju provodi među učenicima je odlučio podijeliti i s drugim nastavnicima koji žele provoditi ovakvo vrednovanje. Mogu je duplicirati pa preurediti za svoje potrebe; Google forms nalazi se ovdje, a MS forms na ovoj poveznici.
– Rezultate ankete koristim da vidim u čemu eventualno griješim. Jedna od stvari koju sam pokušao poboljšati je da ne žurim za sadržajem ako mi je ostalo premalo vremena, nego sve što nismo stigli ostavljam za drugi put. Pokoji učenik se požali da su neki sadržaji bili preteški, pa i u diferencijaciji nastave pokušavam nešto poboljšati. Dobre povratne informacije su mi da je atmosfera na satu ugodna, da učenicima odgovara i pokoja šala, da im se sviđa otvorena komunikacija i razumijevanje njihovih potreba. Zadovoljni su i mnogobrojnim aktivnostima u koje su uključeni. Kako predajem uglavnom programiranje koje pojedinim učenicima zadaje poteškoće u učenju, mislim da sam dobro prošao s rezultatima, veli nam Šalković.
Nisu svi nastavnici protiv ovakvog vrednovanja
On je kao nastavnik savjetnik održao i webinar za nastavnike pod naslovom ‘Vrednovanje nastavnog procesa (anketa kojom učenici vrednuju nastavnika)’. Tijekom webinara na tu temu, pitao je nastavnike je li vrednovanje isključiva zadaća nastavnika. Kaže kako su mišljenja su podijeljena – podjednaki broj misli da je, kao i da nije.
– Na pitanje mogu li učenici realno vrednovati ipak više nastavnika misli da može, od onih sa suprotnim stavom. Iznenadilo me što se je veći dio nastavnika složio da bi učenici trebali vrednovati nastavnike. Razlozi zašto bi trebali to raditi su uglavnom povratne informacije, te zato što jedino oni na kraju i vide kako radi nastavnik. Razlozi zbog kojih ne bi trebali vrednovati idu uglavnom u smjeru da neće biti realni, nemaju iskustva i nemaju razvijenu tu kompetenciju. No postavlja se pitanje kako će znati vrednovati ako to nisu bili u prilici raditi, pa time i uvježbati. Stoga je na nastavniku da im pomogne kako bi stekli i tu vještinu. Za jednu provedenu aktivnost uspoređivao sam rezultate dobivene na različite načine: samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje i moja ocjena. Ispostavilo se da su vršnjaci bili najviše darežljivi prema svojim kolegama, sami sebe su ocijenili nešto strože, dok sam ja dodijelio prosječno najniži broj bodova. No, rezultati nisu jako odskakali i pratili su trend: oni koji su dobili lošije ocjene od kolega i sami su se lošije ocijenili, a slično su prošli i s mojom ocjenom, priča nam Šalković.
Većina učenika pristupa savjesno
Svjestan je, kao i mnogi drugi nastavnici, da postoji mogućnost da će u anketi biti neprimjerene komunikacije ili pak da će odgovori biti nasumično popunjavani.
– Takvih primjera sam imao jako malo. Postoji i strah da će bolje ocjene u anketi dobivati nastavnici koji dijele ocjene šakom i kapom, a da će stroži proći lošije. Ako se prisjetite nastavnika koji su vam ostali u sjećanju, to su svakako strogi i pravedni, odnosno oni koji su vas puno toga naučili jer su puno davali. Zašto bi se onda trebali bojati kako će biti ocijenjeni?, pita Šalković.
Na kraju zaključuje kako je za dobivanje povratnih informacija od učenika poželjno da oni vrednuju nastavnika.
– Postoji mogućnost da dio učenika ne shvati ozbiljno anketu, ali velika većina ovom poslu pristupa savjesno i povratne informacije nastavniku mogu biti od iznimne važnosti za unapređenje kvalitete rada. Svi nastavnici s kojima sam podijelio anketu ili imaju neki svoj alat iste namjene zadovoljni su rezultatima i unaprijedili su svoj rad. Kako za svaku promjenu treba vremena, mislim da će i vrednovanje nastavnika s vremenom postati standard. Vrijeme do tad dobro je potrošiti da učenici i nastavnici budu spremniji za taj korak, zaključuje ovaj nastavnik informatike.
