Lajk naš svagdašnji: Ravnatelju Vidoviću vrati nam se!
Ovih dana svjedoci smo sustavne nepravde koja se vrši prema ravnatelju Studentskog centra u Zagrebu, gospodinu Niki Vidoviću i rektoru gospodinu Aleksi Bjelišu. Gospodina Vidovića u krugovima Studentskoga centra od milja zovu Mister 88 posto! Jer u osam godina njegove vladavine SC je bankrotirao samo jednom i to upravo nakon osam godina. Samo zlobnici zbog ovog malog posrtaja mogu zaboraviti na sedam godina konstantnog rada studentskoga centra bez jednog jedinog bankrotića!
U tih sedam blaženih godina, kao sedam svetih krava, Studentski centar pupao je kao mlada djevica. Rasli su paviljoni, prostori na Borongaju a o blagostanju najbolje govori podatak da su plaćali čak i tuđe dugove. Jer kad nekome ide tako dobro treba vratiti svoj dug društvu i pomoći onima manje sretnima. Koliko je poslovanje SC-a unaprijeđeno dovoljno govori podatak da je zadnji put SC kapitulirao davne 2001. pod teretom minornih 87 milijuna kuna.
No kako je gospodin Vidović znatno povećao kapacitete i mogućnosti centra u svojih sedam dobrih godina ovaj put je bilo potrebno čak oko 110 milijuna kuna duga da se bijela zastava zaviori s krovova student servisa, opet. Novi šok je bila smjena Mistera 88 posto. Smjena koja je djelatnike i studente ostavila s gorkim okusom u ustima i još gorkijim lavljim suzama.
Nepravda koje se širi
Napad se iz nekog razloga, poput zarazne bolesti, proširio i na samog rektora gospodina Bjeliša. Nije mu omogućeno da sudjeluje u planu spašavanja blago posrnulog Studentskoga centra iako je za njegova rektorovanja isti bankrotirao niti tri puta.
Čovjeku koji toliko voli isti da je ovo ljeto čak i spavao u studentskom domu gdje ogrnut čistom savješću nekako najslađe spava!
Korekcija cijena
I sada neki tvrde da će grijehe navedenog dvojca bez kormilara oplakati jadni studenti. Drugim riječima poskupljenjem studentskih usluga prebit će se dio duga. Ali svjedoci smo svi mi da u Hrvatskoj već dvadeset godina ništa nije poskupjelo. Pa je ta tvrdnja znanstveno nemoguća. Čak je sama riječ u rječnicima postala nepotrebna, zaostali endem nekih drugih ružnih vremena. Kod nas se cijene samo korigiraju ovisno o uvjetima tržišta, cijene se dovode u red i izjednačavaju.
Čista je slučajnost da nakon svake korekcije budu više ali za slučajnost nitko ne može odgovarati! Ako u Hrvatskoj jedan dan mlijeko stoji četiri kune a drugi dan isto košta pet, naravno ne radi se ni o kakvom poskupljenju već o korekcijama cijena. O nužnosti takvih korekcija i ujednačavanja cijena dovoljno govori podatak da u Austriji prosječni student dnevno potroši i deset eura što dođe oko 75 kuna. I sada na pragu ulaska u Europsku uniju krajnje je vrijeme da prestanemo biti studenti drugoga reda. Po čemu su to njihovi studenti bolji od naših?
Zašto nemamo samopoštovanja, krajnje je vrijeme da troškove studentskoga života korigiramo prema onima Švicarske, Austrije i drugih zemalja uz čiji bok već odavno povijesno i gospodarski stojimo.
Kod nas nema ni otkaza
Uzgred rečeno još jedna stvar koja u Hrvatskoj ne postoji su otkazi. Recimo neki dan čitam u novinama da je izvjesni mladi poduzetnik preuzeo rad u državnom postrojenju sa 130 djelatnika. Odmah je jasno podcrtao da otkaza neće biti! Već će se samo korigirati broj od 130 radnika na potrebnih 80. Sada ostajem u nedoumici kako će taj broj korigirati ako ne da otkaz pedesetorici radnika.
Valjda će ih pobiti pedeset, ne znam. Ali zato sam ja student, a on jedan direktor i naravno da iste stvari nisu jasne meni kao i njemu. Uglavnom kada kod nas čujete da se nešto korigira znajte da će netko najebat.
Sve za studente
Sama korekcija cijena studentskoga života najviše ide na ruku samim studentima. Naime do sada je bilo uobičajeno stanje da studenti nakon studentskih domova prijeđu u obližnji dom za starije i nemoćne osobe.
Pošto studiramo godinama a ova korekcija cijena će nas natjerati da zagrijemo stolice. Hvala dalekovidnim ljudima koji za nas mare i koji su nam isto omogućili.
Vapaj studentarije za pravdom
Ono što nas studente najviše boli je činjenica da gospodina Vidovića i Bjeliša šikaniraju samo zbog njihova domoljublja! Naime postala je već tradicija da zagrebački SC bankrotira svakih desetak godina. Istim slijedom možemo očekivati novi bankrot oko 2020. A prozvani dvojac su oboje prije svega patrioti i gorljivi tradicionalisti i nipošto ne bi rušili ovu dobru hrvatsku narodnu tradiciju.
Uostalom znate li ijednu firmu u RH pod državnim vodstvom koja bar jedan put nije bankrotirala? Zar ćemo ih zaista prozivati radi domoljublja? Ako počnemo kažnjavati direktore i ravnatelje jer firme za koje odgovaraju bankrotiraju, što je sljedeće?
Hoćemo li uopće smjeti više pričati hrvatskim jezikom ? Hoćemo li kazniti Davora Šukera jer je bio najbolji strijelac svjetskog prvenstva u Francuskoj? Kome to tako smeta naša tradicija i hrvatstvo?
Aleksa vrati se doma
U ime svih studenata pozivam gospodina Bjeliša da se vrati u odluke oko Studentskoga centra, Aleksa vrati se doma! Vratite nam i ravnatelja Vidovića. Upravo zbog ljudi i patriota poput vas dvojice Hrvatska je postala zemlja znanja. Unatoč činjenici da imamo najviše nezaposlenog visoko obrazovanog mladog kadra na svijetu, ali za to je kriva kao i za sve ostalo na svijetu recesija u Americi.
Na kraju kao i u rukometu i ostalim sportovima mi se teško zadovoljavamo drugim ili trećim mjestom. Ako moramo biti zemlja s nezaposlenim mladim ljudima onda ćemo biti prvi u svijetu ili nijedan mladi više neće biti nezaposlen! Da nije ljudi poput vas ovo ne bi bila zemlja znanja već zemlja nečeg što se sa znanjem rimuje a izlazi iz jednog tjelesnog otvora koji neću imenovati.
Zato vratite se i pokažite svim zlotvorima da Studentski centar više neće tako brzo bankrotirati bar do daleke 2020. godine, što je daleko iznad realnih očekivanja.
Hvala Vam.
