VIDEO: Cjelodnevna škola ima veliki problem i on se mora riješiti do 2027.: ‘Još nije kasno’
Cjelodnevna škola ima vrlo striktan okvir u kojem nema previše prostora za individualizaciju, odnosno učeniku se ne pristupa prema njegovim potrebama, a to bi bio ključan korak u rješavanju obrazovnih nejednakosti. Upravo je to bila jedna od tema o kojoj smo razgovarali u našem podcastu o obrazovnim nejednakostima i preporukama koje je nedavno objavila mreža cjeloživotnu učenje.
Foto: Ramona Ščuric | srednja.hr
U posljednjoj epizodi našeg podcasta ugostili smo Eli Pijacu Plavšić i Thomasa Farnella, stručnjake iz Mreže cjeloživotno učenje za sve koja je protekle tri godine istraživala obrazovne nejednakosti na svim razinama obrazovanja u Hrvatskoj. Iako je osnovna škola besplatna, i ondje su uočeni problemi. Primjerice, sve je češća odgoda upisa u prvi razred, prijevoz učenika nije dobro uređen, a imamo i vrlo nizak postotak učenika koji vole školu. Stručnjaci su uvidjeli i da skupinama u nepovoljnom položaju nisu osigurani jednaki uvjeti zbog brojnih skrivenih troškova osnovnog obrazovanja, primjerice, dodatnih materijala ili odlaska na izlete. Također, trenutni postojeći propisi i strateški dokumenti zanemaruju nužnost prilagodbe prostora djeci s različitim razvojnim i drugim teškoćama.
‘U dokumentima jako dobro znamo detektirati probleme’
Ove je jeseni u 62 škole započela eksperimentalna provedba cjelodnevne škole. Kako jedan od razloga za uvođenje programa Ministarstvo je navelo i osiguravanje podrške pri učenju djeci koja nemaju dovoljno podrške unutar obitelji. Pijaca Plavšić u našem je pocastu rekla kako su u Mreži projekt analizirali upravo iz konteksta obrazovnih nejednakosti.
– U dokumentima, nacionalnim i strateškim u Hrvatskoj, pa i u lokalnim, to obično je tako, a to je da mi jako dobro znamo detektirati probleme, znači znamo ih napisati i zapravo sve poteškoće koje mi u sustavu imamo su u tom prijedlogu projekta cjelodnevnih škola jako dobro detektirane. Najveći naglasak je na obrazovnoj nejednakosti. Međutim, u onoj prvoj varijanti, prvoj inačici koja je išla i koja je doživjela jako veliku kritiku, vi u samoj provedbi to niste mogli vidjeti. I sad, što je tu zapravo bio najveći problem, a to je da ako je cilj cjelodnevne škole da se poboljšaju obrazovna postignuća onih učenika koji dolaze iz skupina u nepovoljnom položaju, vi zapravo niste jasno prikazali kako to mislite kroz taj projekt napraviti i zbog čega, navodi Pijaca Plavšić.
Cjelodnevna škola ima striktan okvir, ne gleda učenike s obzirom na njegove potrebe
Dalje objašnjava kako cjelodnevna škola zapravo daje vrlo striktan okvir koji propisuje što svaki razred i svaki učenik i u kojem postotku treba dobivati, a ne ide se na ono što je u tom pristupu najvažnije, a to je individualizacija.
– Znači da vi svakog učenika gledate s obzirom na njegove potrebe i onda zapravo tome pristupate u kreiranju nekakvog školskog kurikuluma ili nekakvog plana te obogaćene nastave. I mi smo to zapravo tada vidjeli kao jednu dosta veliku zamjerku, da ono što piše kao identifikacija se zapravo ne reflektira na ovo što je. Ja mislim da nije kasno, definitivno da taj projekt bude i na taj način dorađen, uostalom, on je u pilot provedbi sljedeće četiri godine. Ja se stvarno nadam da neke stvari koje smo i mi ovdje preporučili će biti integrirane. Jedna od njih bila bi upravo ta identifikacija učenika koji imaju određene poteškoće koje mogu stvarno dolaziti iz različitih aspekata i onda na temelju toga kreiranje nekakvih programa dodatne podrške njima, navela je Pijaca Plavšić.
Čitav podcast možete poslušati na našem YouTube kanalu i Spotifyu:
