Ispovijest učenika koji je pao razred s porukom za sve profesore: ‘Nisam bio anđeo, ali nije se ni škola potrudila da me imalo popravi’

Pao je 2. razred srednje, iako je očekivao da će se izvući samo s dvije negativne ocjene iz Njemačkog i Matematike. Dva dana prije kraja škole, na nastavi Engleskog, dobio je pred pločom tri jedinice u užurbanih pet minuta. Reagirao je bacanjem klupe u ploču, s čime si je zapečatio sudbinu ponavljanja godine. Sve ovo, dogodilo se prije 12 godina, daleke 2006., a naš sugovornik Aleksandar po prvi puta javno govori o cijelom slučaju i upozorava na ozbiljan propust obrazovnog sustava.

Ispiti – ne smetaj

Znali smo se od malena, a sjećam se vrlo jasno i dan danas kada me u zadnjem tjednu škole nazvao i priopćio da pada razred. Nije htio slušati, premda smo mu svi govorili da bi mogao makar probati s ispravljanjem ocjena. Neki dan sam razgovarao s njime o tom cijelom slučaju nakon 12 godina. Saznao sam da je nakon usmenog iz Engleskog, koji je završio s neslavne tri jedinice u pet minuta, bacio školsku klupu u ploču. Klupa se razbila, ploča je ostala čitava, a on je morao krenuti iz početka s drugim razredom srednje škole.

Razbijanje klupe na ploči kao znak protesta

Učenici otkrivaju kakav je osjećaj pasti predmet: 'Na produžnoj će mi sigurno biti zabavno, već sam našla ekipu'

Smatrao je svoje jedinice neopravdanima, bacio je klupu koja se strgala kao dio svog mladenačkog protesta. Ponovio je protest tako što se nije ni pojavio na skupnom ispravljanju gradiva iz matematike za sve razrede generacije što mu je definitivno odredilo sudbinu pada razreda.

– Reakcija moje majke je bila potpuno ravnodušna komentirajući da sam i zaslužio pasti razred. Rekla je da mi to bude opomena za ozbiljnije shvaćanje škole u budućnosti. Reakcija okoline, prijatelja i obitelji je bila osuđujuća, govorili su mi ‘idi u školu, bori se, nemoj si dopustiti da padneš razred, piši molbu školi, ravnateljici…’, ali ja nikoga nisam slušao, započinje svoje prisjećanje moj prijatelj Aleksandar.

Njegov pad razreda je bio nešto novo i nepoznato u našem društvu, a postojala je i jedna okolnost zanimljiva za širu javnost. Naime, sljedeću godinu je trebao ponavljati razred dijeleći školsku klupu s mlađim bratom. Kaže da mu je to bilo ispočetka čudno, ali su se od tada zbližili i postali nerazdvojni.

Nakon 12 godina poručuje: ‘Mladi, riješite svoje obaveze na vrijeme’

– Sljedeće godine sam se dobro uklopio u novi mlađi razred. Prihvatili su me dobro, više ja nisam htio prihvatiti neke druge jer sam tad bio prgavog i buntovnog karaktera. Prolaziti isto gradivo je bilo iznimno dosadno i naporno. To mi je možda bilo psihički najteže od cjelokupne situacije pada razreda. Na kraju mi nije bilo žao, ali mi je žao sada, više od 10 godina nakon toga. Sad se osjećam kao da je to jedna neizbrisiva mrlja u mom životu, iskreno govori Aleksandar.

Danas kada ga netko pita za gluposti koje je radio iz djetinjstva, najradije prebacuje temu. Izbjegava osobito pričati o nekoliko stvari koje je napravio kao klinac, tinejdžer i adolescent, među kojima je i pad razreda. To je razdoblje života kada je napravio, kako kaže, najviše gluposti u vrlo kratkom roku. Osim pada razreda ističe da mu je velika mrlja bila razbijanje novog dedinog auta kao maloljetnik bez vozačke.

– Preporučio bih mladim ljudima, s današnjim iskustvom, da se potrude i riješe svoje obaveze na vrijeme, savjetuje jedan drugačiji Aleksandar danas.

Ozbiljan propust obrazovnog sustava

U prisjećanju ove davne priče, koja ga je uvelike formirala kao osobu, kroz nova prijateljstva i iskustva, dotaknuli smo se i neizbježnog – samog obrazovnog sustava.

Aleksandar je pohađao Hotelijersko-turističku školu. Ne krije da nije bio uzoran učenik. Profesorica Daktilografije mu je nakon negativne ocjene na polugodištu rekla da je prvi u povijesti škole kojem je to uspjelo. Ispravio ju je do kraja godine, ali već sljedeći razred je bio koban.

Prisjeća se vrlo jasno i precizno kako iz nekih predmeta nije mogao očekivati višu ocjenu jer su profesori imali predrasudu o njemu zbog pada razreda. Tvrdi kako je to znalo biti dosta očito. Čak i kada je znao za veću ocjenu, dobio bi manju, jer su profesori već imali formirano mišljenje o njemu.

– Otkad sam pao razred više nisam mogao iz nekih predmeta očekivati višu ocjenu i da sam znao za više jer je predrasuda bila da ne učim jer sam pao razred. Zato sam posljednji mjesec iskoristio rupu u zakonu i upisao intelekt za srednjoškolsko obrazovanje da bih si popravio prosjek. Nažalost, znao sam da to ni uz najveći trud ne bih mogao u HTŠ-u, govori Aleksandar.

Upisao je večernju školu koja je, između ostalih, imala i smjer hotelijersko-turističkog tehničara. Napravio je to u četvrtom razredu srednje.

– Ispisao sam se iz škole čim su mi zaključili sve predmete koji su meni odgovarali. Odugovlačio sam sa zaključivanjem u predmetima gdje mi ocjene nisu išle u prilog dogovarajući odgovaranje ili pismeni zadnji dan. A zapravo sam ispisao školu i upisao tu razliku plus maturalni rad u intelektu. Tamo sam u kolovozu maturirao s povoljnim prosjekom i peticom za maturalni rad s temom turizma opatijske rivijere, objašnjava nam svoj transfer.

‘Nisam bio anđeo, ali nije se ni škola potrudila da me imalo popravi’

To je bila njegova mala osveta, jer u školi nije dobio pedagoški pristup kakav bi se mogao očekivati.

– Nisam ja bio anđeo, daleko od toga, ali mislim da se škola nije ni malo potrudila da me imalo popravi. Pedagoški sustav u našoj školi, a mislim da su škole odraz države, je baš bio jako loš. Neki moji poznanici su u sličnim situacijama imali jednaki tretman, tumači Aleksandar.

Kada je završio razred u večernjoj školi, vratio se s diplomom u svoju matičnu školu. Ušao je u ured ravnateljice i pedagogice za koju tvrdi da je bila izuzetno neprijatna prema njemu. Pokušala ga je što strože sankcionirati za sve što je radio, koliko god minoran bio prekršaj, a on je na taj odnos reagirao s dodatnim buntom.

Na sastanku s najodgovornijim osobama škole mahao je sa svojom novom diplomom i dao obećanje da će sve najgore širiti o školi dok je god živ. Koliko je razočaranje školom bilo dugotrajno, dovoljno govori i ono što mi kaže sljedeće. Da je kojim slučajem vidio pedagogicu prije nekoliko godina, opsovao bi je. Ipak, danas to ne bi napravio, niti planira voditi križarski rat protiv svoje bivše škole.

Razlog njegova istupa nakon 12 godine je da motivira mlade ljude da riješe svoje školske obaveze na vrijeme i da se potrude oko svojih ocjena, ali i znanja.

Drugi razlog je možda još važniji, a to je poruka koju ima prema školama diljem zemlje.

– Nemojte imati predrasude prema učenicima koji padaju razred. Ako ćete ih imati, oni će to osjetiti i neće se nikada izvući iz rupe u koju ih stavljate. Ako već učenik pada razred, radije razmislite što možete napraviti za njega, ali i sebe. Potrudite se napraviti psihološku pripremu za sljedeću školsku godinu kako bi izbjegli nove nevolje. Nismo mi anđeli, niste ni vi, ali vi predstavljate sustav koji mora preuzeti svoj dio odgovornosti, poručuje profesorima Aleksandar.

3 komentara

  1. Koja je poanta ovog članka? Da je nakon 12 godina priznao sam sebi da je on djelomično odgovoran za pad razreda, ali da krivicu snose i profesori jer se nisu dovoljno trudili/nije im bilo dovoljno stalo do njega? Ili da je sada stariji i mudriji pa savjetuje mlađe generacije da riješe svoje obaveze na vrijeme? Njegov pad razreda pokazuje kako je cijeli obrazovni sustav zakazao?

    Kako je ovo prikaz jednog slučaja i to samo priča jedne strane, s time da se neke ključne informacije ne spominju ni u tragovima primjerice koliko učenika prosječno padne razred u HR, koji je slučaj u njegovog školi, komentar njegovih roditelja te profesora i stručnih suradnika i njihovo viđenje ove priče, zaključki i poruke ovog članka su neizbježno subjektivne. Problemi s “nepravednim” vrednovanjem reflektiraju činjenicu da je nastavnik nesavršen mjerni instrument (vrednovanja znanja, kompetencija, i dr.). Specifično, ono što je opisano u članku se naziva halo-efektom – situacija kada ocjena jednog svojstva osobe ima za posljedicu odjek u ocjenama ostalih osobina – što se dodatno dijeli na homohalo-efekt: nastavnik učenička znanja procjenjuje ovisno o svom općem stavu i mišljenju koje je prije toga oblikovao o učeniku te heterohalo-efekt: nastavnik učenička znanja procjenjuje ovisno o mišljenjima i sudovima, odnosno ocjenama, koje su o znanjima tog učenika dali drugi nastavnici.

    U ovom kontekstu možemo pričati o utjecaju činjenice da je netko pao razred i utjecaju na njegovo vrednovanje. Možemo pričati i u stigmatizaciji, ali moramo dati neki opširniji kontekst i više informacija. Ovdje se mogla otvoriti šira tema faktora koji utječu na vrednovanje: od osobne jednadžbe nastavnika (tendencija neutemeljenog podizanja, odnosno spuštanja kriterija ocjenjivanja), logičke pogreške (ocjenjivač misli da su neke značajke koje procjenjuje logički povezane pa ih na osnovi takva rasuđivanja i jednako procjenjuje), preko pogreške diferencijacije (nastojanje nastavnika da učenička znanja razlikuje pretjerano i neopravdano, npr. -2, +4) te kontrasta (nastavnik pod utjecajem na prethodnim ispitima iskazane kvalitete učeničkih odgovora oblikuje mjerilo ocjenjivanja pa u nastavljenim ispitima učenička znanja procjenjuje u skladu s njim: npr. nastavnik ispita nekoliko po znanjima odličnih učenika i kriterij ocjenjivanja prilagodi njima. Ako nakon njih dođe učenik koji je slabiji po znanju, tada će se zbog visokih kriterija, njegovo znanje nastavnik podcijeniti. Ukoliko dođe do obrnute situacije, tada će nastavnik učenička znanja precijeniti.) pa sve do tendencija prilagođavanja kriterija ocjenjivanja kvaliteti učeničke skupine (nastavnik koji je „jači“ po znanjima – primjerice bio bolji na faksu – imat će visoko mjerilo ocjenjivanja, a „slabiji“ niže – “jači” nastavnik bit će stroži, a “slabiji” blaži pri ocjenjivanju). Moglo se ovu situaciju promatrati i s psihologijskog stajališta – transfer i kontratransfer u nastavi, odnosno identificiranje nastavnika od strane učenika s određenom figurom i obrnuto te posljedično formiranje određenih stavova i ophođenje te ocjenjivanje u ovom slučaju. Bilo bi zanimljivo analizirati koga su pedagoginja i ravnateljice zapravo predstavljale u njegovom životu da je osjećao potrebu doslovno mahati diplomom pred njihovim nosevima i biti toliko ljut na njih i ocrnjivati ih te je “dao obećanje da će sve najgore širiti o školi dok je god živ.”

    Nedostaju ključne informacije i o učeniku, nastavnicima te o samoj školi. Kakav je on bio učenik u osnovnoj školi? S obzirom na pad jednog predmeta kojeg nitko nije pao do tada, kakav je bio do kraja drugog razreda srednje škole? Je li htio upisati baš tu srednju školu ili je to bilo kompromisno rješenje jer nije upao u školu koja mu je bila prvi izbor? Ovdje možemo pričati o motivaciji i kako je ona bitna / utječe na uspjeh ili možda o tome kako je potrebno profesionalno usmjeravanje već potkraj osnovne škole, jer upisom strukovne škole stječu se kompetencije koje mogu obilježiti odabir karijere i posao s kojim će se osoba (potencijalno) baviti od svojih kasnih teeangerskih dana do sredine 60-ih godina svog života. S obzirom na laissez-faire reakciju majke, može se postaviti pitanje koliko su roditelji bili uključeni. Malo je alarmantno razbijanje klupe i izljev bijesa kojeg protagonist članka naziva dijelom “svog mladenačkog protesta” dok s druge strane upotrebljava svoj protest da svjesno izostaje iz organiziranog ispravljanja gradive iz matematike.Kad je skužio da novi/stari razred nije tako loš i da su ga prihvatili dobro, sljedeći veliki problem je bilo prolaženje istog gradiva koje mu je bilo “iznimno dosadno i naporno. To mu je možda bilo psihički najteže od cjelokupne situacije pada razreda.” S obzirom da nije zadovoljio 3 predmeta prethodne godine, postavlja se pitanje koliko je stvarno bio upoznat s tim gradivom. Zatim se žali kako su profesori imali predrasude prema njemu, učeniku koji je doslovno razbio klupu – nije spomenuto u članku je li dobio neku disciplinsku mjeru ili je li ovo bio prvi ispad takve vrste, svjesno je izostao iz organiziranog grupnog ispravljanja ocjene, ali se zato ispisao iz škole “čim su mi zaključili sve predmete koji su meni odgovarali. Odugovlačio sam sa zaključivanjem u predmetima gdje mi ocjene nisu išle u prilog dogovarajući odgovaranje ili pismeni zadnji dan”, odnosno “posljednji mjesec iskoristio rupu u zakonu i upisao intelekt za srednjoškolsko obrazovanje da bih si popravio prosjek.” Dosta kontradiktorno i stvarno ne znam što da mislim o pročitanome, ali svaka priča ima bar dvije strane, nikad nije jednolična kao u ovom slučaju.

    Za kraj – “Nismo mi anđeli, niste ni vi, ali vi predstavljate sustav koji mora preuzeti svoj dio odgovornosti, poručuje profesorima Aleksandar.” Ono što se pogrešno shvaća je da škole/nastavnici ne prenose znanja, oni ga samo posreduju. Kada pričamo o ovakvim situacijama, nikad ne možemo generalizirati stvari. Potrebno je analizirati samo klimu škole, međuljudske odnose, motivaciju nastavnika, organizaciju i zastupljenost izvannastavnih aktivnosti – dopunske i dodatne nastave specifično, uspjeh škole na razini samo te škole, ali i u usporedbi sa školama istog ili sličnog profila u zemlji, susjedstvu, EU i šire. Ukratko: za ovaj narativ trebalo je uključiti i glasove nastavnika, stručnih suradnika, roditelja, ali i glasove drugih učenika i učenica koji su pali razred. Možda je najlakše i najjednostavnije optužiti obrazovni sustav, nastavnike naročito, za ovakve “propuste”, ali nikad nije tako jednostavno. Prenapućeni razredi, roditelji koji zahtijevaju nezaslužene ocjene za upis na fakultet, relativno mala plaća, nikakav društveni ugled, birokracija, možebitni narušeni međuljudski odnosi školskog kolektiva, krpanje satnice, sve su to problemi u obrazovnom sustavu koji postoje već desetljećima. Bilo je padanja razreda i prije, bit će ih i u budućnosti. Možda će se optuživati obrazovni sustav, možda će se i dalje govoriti da profesori predstavljaju “sustav koji mora preuzeti svoj dio odgovornosti”, ali kao budući prosvjetni radnik koji će možda raditi kao pedagog i/ili profesor engleskog jezika koji će kao i mnogi drugi budući nastavnici na kraju drugog polugodišta sjediti nasuprot učenika ili učenice koji će pokušati izvući dvojku, molim vas da ne pišete ovakve senzacionalističke članke.

    Ako nas već optužujete za nešto, pitajte nas barem za našu stranu priče. Zahvaljujem.

    1. Neki svladaju na tezi,a neki na laksi nacin. Poanta price,ljudi se mogu promjeniti,ili tocnije,nauciti nesto,pa i iz svojih vlastitih gresaka. Esej nisam citala u potpunosti,ali se apsolutno slazem da nam obrazovni sustav ne funkcionira. U skolu idemo dovoljno dugo i moze nas oblikovati. Ali je tesko slusati floskule o humanosti,istini,pravednosti,a gledati nepravdu na djelu,tog istog osobnog mentora. To je poanta. Sustav prica sto mora,ali ne djeluje u skladu s tim. Ako se nekome pruzi prilika da se popravi,on to moze. Neusporedivo je lakse kad je i okolina,za pocetak, obrazovanija i humanija,tolerantnija. Salut.

Odgovori na Ivica Otkaži odgovor