Na adresu naše redakcije svakodnevno stiže i po nekoliko pisama zabrinutih učenika koji svakako imaju svoj stav o štrajku i već najavljenim nadoknadama nastave. Želimo da se i njihov glas čuje pa tako danas donosimo pisma dvoje srednjoškolaca, Tvrtka i Aleksandre.
foto: pixabay
Pisma dvoje maturanata u cjelosti pročitajte u nastavku.
Danas sam pročitao kako je Ministarstvo znanosti predložilo skraćivanje zimskih i ljetnih praznika i produživanju školske godine.
Prije svega, kao maturant izrazito sam nezadovoljan time jer u ovome cijelom procesu štrajka nitko ništa nije pitao nas učenike, ovdje se zapravo ipak većina toga vrti oko nas jer na koncu da nas nema, kome bi profesori mogli predavati, nikome!
Neki profesori su mi na komentar o tome zašto sam nezadovoljan odgovorili: ‘Pa ovo su ti praznici, što se buniš?’ Ovo nisu praznici! I zato se protivim! Slažem se da treba nadoknaditi nastavu, ali ne tako da se nama učenicima skraćuje pravo na praznike… To je sramota!
Želim isto tako reći kako jednim dijelom podržavam štrajk jer ima profesora koje znam da rade izvrsno svoj posao i vole to raditi ali također poznajem profesore iz prve ruke koji užasno rade svoj posao i unatoč lošim rezultatima njihovih učenika oni i dalje rade kao profesori, koliko ja znam nitko ih stručno ne evaluira što nije nikako dobro… Zaslužuje li profesor koji 15 min prije zvona ode na kavu ili profesor koji za vrijeme sata izađe iz učionice pa ga nema po 20 minuta i pusti učenike da samo prepisuju prezentaciju ili profesori koji tipkaju i telefoniraju za vrijeme sata veću plaću. Ne! Ovo su primjeri iz vlastitog iskustva iz moje škole.
Naravno da ne mislite da su svi profesori takvi ima onih koji se stvarno predaju poslu i zato se vide rezultati, njih podržavam u tome, ali takvih je nažalost malo…
Pismo učenice Aleksandre
Pozdrav! Sada sam već jedna od mnogih učenika koji izražavaju svoje mišljenje o ovoj sramotnoj situaciji. No, osjećam potrebu javno reći ono što mislim i što mi je na duši već neko vrijeme.
Učenica sam 4. razreda opće gimnazije i mislim da ne govorim samo za sebe, već za mnoge druge, kada kažem da sam zabrinuta za svoju blisku budućnost. Preciznije, brinem se za svoj uspjeh na državnoj maturi. Iako sam odlikašica, što više dana prolazi u štrajku, sve se više brinem o tome kako ćemo mi maturanti proći na maturi. Izgubili smo već 9 nastavnih dana za redom, a 15 sve zajedno. Ne kažem da će prolaženje mature i upisivanje fakulteta biti nemoguće, ali mnogima će biti znatno otežano.
Dakle, jedno od mojih pitanja, gospodine Plenkoviću, jest kako ćemo nadoknaditi izgubljene sate i proći svo gradivo potrebno za maturu? Kažete da će se vjerojatno produljivati školska godina. Kako ćete to nama produljiti kada 10 dana (6 radnih) nakon norijade započinje pisanje matura? Želite pomaknuti pisanje matura? Time možete riskirati propuštanje termina upisa na fakultete. Ali nije vaša budućnost u pitanju. Skratit ćete nam praznike? Zašto bismo mi morali davati naše slobodne dane oko blagdana na kojima bismo trebali biti s našim obiteljima? Mi se možda sada odmaramo, ali to nitko nije tražio.
Od početka podržavam ovaj štrajk, no lagano već postaje previše. Ne krivim profesore, nego krivim Vas. Moje sljedeće pitanje je zašto odbijate pokazati poštovanje prema učiteljima i profesorima? Oni koji oblikuju naše mlade, koji zaslužuju najviše pohvale jer nas uče stvarima bez kojih se ne može. I Vas je netko, na kraju krajeva, naučio čitati, pisati, zbrajati, oduzimati… Zar oni zaslužuju jedne od najnižih koeficijenata složenosti rada među javnim službenicima? Zar oni zaslužuju da se uporno ignorira taj dio njihova zahtjeva te im se nude veće plaće u nadi da će ih nešto više novca ušutkati? Ovaj štrajk je pitanje poštovanja, a Vi ih uporno ponižavate.
Neki kažu da je štrajk sramota. Sramota je činjenica da je do ovoga uopće moralo doći. Sramota je da se na ovoj razini zanemaruje obrazovanje. Neće nikakva “Škola za život” reformirati obrazovanje kada se njegov temelj na ovaj način ignorira i ne poštuje. Mnogi smatraju da ne zaslužuju svi profesori povišice. To je istina, ali broj takvih profesora je zanemarivo mali u usporedbi s brojem onih koji to stvarno zaslužuju. Štrajk je u svom 35. danu i bojim se da se kraj ne nazire jer odbijate dati ono što se traži.
Na mladima je budućnost ove države, gospodine Plenkoviću. Naravno, mislim na one koje ne uspijete istjerati u inozemstvo ovakvim ponašanjem prema njima, njihovim profesorima i njihovom obrazovanju. Ne igrajte se s našim budućnostima. Nismo to zaslužili.
Više o štrajku u školama i na fakultetima čitajte na sljedećim poveznicama:
